Iako je smrtnost od kardiovaskularnih bolesti mnogo veća, zanimljivo je kako o njima gotovo uopće ne razmišljamo. Skloniji smo brinuti se zbog bolesti čiji su uzroci, unatoč razvijenosti medicine, još uvijek nepoznanica.
Rak je svakako jedna od takvih bolesti. Osobe kojima se javi neobjašnjiva bol negdje u tijelu, promjena na koži bez jasnoga razloga, kašalj koji ne prolazi i sl. često ne mogu pobijediti vlastite misli o najgorim mogućim scenarijima.
Strah da bismo se mogli razboljeti od raka s jedne je strane vrlo koristan jer nas potiče na obavljanje redovitih liječničkih pregleda i zdrav stil života. Ipak, čini se da neke osobe previše strahuju od njega što ih može sputavati u svakodnevnom funkcioniranju – mišljenje je psihologinja Branke Bagarić i Dragane Markanović iz Hrvatskoga udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije (HUBIKOT).
Kada strah postaje problem?
Često je jako teško odrediti granicu između normalne zabrinutosti i one koja graniči s patologijom. Međutim, ipak postoje neke jasne indikacije pomoću kojih možemo biti sigurni da je strah uzeo previše maha:
- pretjerana uznemirenost kada čujemo da se rak spominje na televiziji ili, pak, kada trebamo posjetiti oboljeloga prijatelja. Osjećaj koji se tada javlja opisuje se neobičnom senzacijom u tijelu koja može na trenutak paralizirati osobu.
- osobno uvjerenje da ćemo oboljeti od neke vrste raka iako je stvarni rizik značajno manji, kao i misao da ćemo od njega sasvim sigurno umrijeti iako se od tog oblika raka većina ljudi uspješno izliječi.
- trošenje mnogo vremena i energije na provjeravanje i razuvjeravanje (npr. učestali odlasci liječniku) ili aktivno izbjegavanje situacija koje nas podsjećaju na bolest (npr. ne odlazimo liječniku čak ni ako duže vrijeme imamo neki simptom) također mogu biti pokazatelji kancerofobije.
Traju li ovi problemi duže od šest mjeseci, u njihovu rješavanju svakako bi od velike pomoći bila pomoć stručnjaka, odnosno psihologa ili psihoterapeuta – savjetuju psihologinje Bagarić i Markanović.
3 najčešća razloga zašto dolazi do kancerofobije
- Anksiozni poremećaj zbog bolesti. Osobama s ovakvim anksioznim poremećajem najveći su neprijatelji njihove misli koje ih blokiraju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Uvjerene su da je svaka i najmanja promjena na njihovom tijelu simptom raka. Katkada se simptomima mogu shvatiti pojave koje druge osobe uopće i ne primjećuju, recimo, zujanje u ušima, trnci u želucu i slično. Osobe s ovakvim patološkim strahom od bolesti, posebice raka, vjeruju da je rak kao prehlada – jako raširen i da ga svatko može dobiti jako lako.
- Generalizirani anksiozni strah. Osobe koje se pretjerano brinu zbog posla, fakulteta, pogrešnih koraka i poteza u životu sklone su jakim sumnjama. Recimo, poprilično je česta pojava da je osoba, koja je u svojoj obitelji imala slučaj osobe oboljele od raka, uvjerena kako nju očekuje isti scenarij.
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj – ljudi s OPK-om, a koji su skloni pretjeranome strahu od raka, uvjereni su da je sve oko njih kontaminirano ili kancerogeno – od hrane koju jedu do odjeće koju nose. Osim toga, takav negativan stav prema okruženju često se prenese i na bližnje zbog čega dolazi do nepotrebnoga širenja panike.
Straha od bolesti nisu pošteđeni ni najhrabriji
Naša lijepa dizajnerica Lejla Filipović, koja je ponosna jer nije sklona hipohondriji ipak u nekim trenucima poklekne pred strahom:
Kada ste majka, brige i strahovi vrebaju sa svih strana, posebice kada je zdravlje u pitanju. Iako se cijela obitelj trudi živjeti zdravo, izbjegavajući nezdravu brzu hranu koju klinci obožavaju, nemoguće je predvidjeti neku bolest. Strah je prisutan, ali svakako se trudim odagnati ga redovitim pregledima i što je još važnije – pozitivnim pogledom na život.
S druge, pak, strane naša uvijek nasmijana operna pjevačica Sandra Bagarić nema uopće problema s hipohondrijom:
Što god da se u životu dogodi, samo se nasmijem i nastavim dalje. Strah ne poznajem i to je i najbolji recept za zdrav život.
Kako se riješiti straha od raka?
Foto: Shutterstock, Pixsell
J. R.
