Iako se moždani udar uvijek povezuje sa starijom dobi, procjenjuje se kako ga 10 posto pacijenata doživi prije navršene 50-te godine života.
Promjene koje slijede nakon moždanog udara su neočekivane i brze pa se tako razumna osoba u sekundi može pretvoriti u ovisnu i nesposobnu što je iznimno teška situacija za bolesnika i njegovu obitelj. Kako je u Hrvatskoj moždani udar na drugom mjestu po smrtnosti, edukacija i rano prepoznavanje simptoma te rizičnih čimbenika može spasiti mnoge živote jer postoje uspješne metode liječenja koje mogu spriječiti kobne posljedice.
Za moždani udar često se spominje jednadžba prema kojoj se 1/3 bolesnika oporavi, 1/3 ostaje s određenom razinom invaliditeta kao posljedicom, dok 1/3 ne preživi. Naravno, to za pacijente mlađe dobi znači da veliki dio njih nikada ne ostvari svoj puni radni potencijal, već ostaju djelomice ili potpuno ovisni o obitelji i zdravstvenoj službi.
“Neovisno o načinu prevencije, prvi i najvažniji korak je prepoznavanje skupina pacijenata s povećanim rizikom za razvoj moždanog udara – rana detekcija cerebrovaskularnih bolesti i kardiovaskularnih bolesti, redovite kontrole vrijednosti krvnog tlaka, šećera i lipida. Drugi najvažniji korak je edukacija bolesnika o opasnostima koje sa sobom nose pojedini čimbenici rizika. Treći korak bio bi izbjegavanje navedenih čimbenika rizika, ali to više ne ovisi samo o zdravstvenim radnicima, već primarno o slobodnoj volji pacijenta.” pojašnjava prof. dr. sc. Ivan Mikula, specijalist neurolog u Specijalnoj bolnici “Sv. Katarina”.
Prema podacima HZJZ-a iz 2016. godine, u Hrvatskoj moždani udar doživi 15.000 do 16.000 ljudi godišnje, a oko 7.500 umre od posljedica, što je 14 posto svih smrti u Hrvatskoj. Liječnici upozoravaju kako se radi o opasnosti koja sve više prijeti i mladima, a procjenjuje se da ga doživi 10 posto pacijenata koji su mlađi od 50 godina.
“Kod nastanka moždanog udara u osoba mlađe dobi, obično postoji neki predisponirajući čimbenik koji povećava vjerojatnost nastanka moždanog udara, a to su obično oni koji utječu na mehanizme koagulacije i dovode do pucanja kapilara ili pojačavaju sklonost stvaranja ugrušaka u krvožilnom sustavu. Nažalost, osim ovih standardnih čimbenika, kod nastanka moždanog udara u mlađoj populaciji sve više presudni postaju pretilost i dijabetes.” komentira prof. Mikula te dodaje kako se u bolesti koje se dovode u vezu s moždanim udarom ubrajaju i povišen krvni tlak, alkoholizam, hiperlipidemiju te druge različite hormonalne i metaboličke poremećaje. Kao mjere prevencije bi se trebalo posvetiti tjelesnoj aktivnosti, zdravoj prehrani te se odreći alkohola i nikotina.
Ljeto donosi rizik
“Primjećen je porast broja bolesnika s ishemijskim moždanim udarom tijekom lipnja i srpnja, te opet tijekom zimskih mjeseci u siječnju i ožujku. Vidljivo je povećanje incidencije učestalosti moždanih udara tijekom porasta vlažnosti zraka i padova tlaka zraka, te u danima s naglim porastom temperature zraka. Pravog objašnjenja za ovo još nema, ali vjerojatno je da se radi o poremećajima reologije krvi i poremećajima koagulacije kao odgovor na hladnoću i vrućinu.”
Oporavak pacijenta ovisi o brojnim čimbenicima, od prirode samog moždanog udara, od brzine transporta do mjesta liječenja i uspješnosti određivanja metode liječenja. Naravno, značajnu ulogu tu igra i dob bolesnika, prateće bolesti i drugi opći čimbenici.
Važna je brza reakcija
“Ukoliko netko na cesti pokraj Vas doživi moždani udar, njavažnije je na vrijeme (što prije) pozvati hitnu medicinsku pomoć. Dobro bi bilo i staviti pacijenta na mjesto gdje neće biti u opasnosti od okoline (maknuti ga s ceste). Naravno, ukoliko postoji poremećaj svijesti, ili imamo pacijenta koji povraća, potrebno je staviti ga u bočni položaj, a ukoliko je moždani udar praćen konvulzijama, trebalo bi postaviti pacijenta tako da se izbjegne samoozljeđivanje (meka podloga).” naglašava važnost brze intervencije prof. Mikula.
Simptomi koje ne smijete ignorirati
Simptomi moždanog udara su raznorodni, kao i funkcije mozga i ovise primarno o regiji mozga koja je zahvaćena moždanim udarom. Najčešće se spominje jednostrana slabost ekstremiteta (hemipareza) praćena istostranom slabošću mišića lica (faciopareza) i smetnjama govora po tipu disfazije (poteškoće usmišljanju i razumijevanju riječi, kod zahvaćanja dominantne hemisfere) ili dizartrije (poteškoće artikuliranja riječi, kao kod zahvaćanja nedominantne hemisfere). Česti simptomi su još i poremećaji svijesti, vrtoglavica, mučnina, smetnje osjeta i poremećaji vida i sluha.
Ana Abrahamsberg/Večernji list
Foto: Shutterstock
