Groznica
Reumatoidni čvorići
Ukočenost
Slabokrvnost
Ranice na koži
Otok
Crvenilo
Kronični umor
Oticanje šake
Smanjena pokretljivost šake
Opis bolesti
Bol i otok jednog ili više zglobova naziva se artritis. Postoji više od stotinu oblika ovog oboljenja, a najčešće se javljaju: osteoartritis, giht i reumatoidni artritis. Osteoartritis je najčešći oblik artritisa, uglavnom zahvaća hrskavicu i s vremenom značajno smanjuje njenu funkciju. U vrlo teškim slučajevima hrskavica je potpuno oštećena, što znači da se ne umanjuje trenje između dvije kosti koje čine zglob. To rezultira pojavom simptoma kao što su bolovi u zglobovima, oticanje, a ponekad i nepokretnost. Osteoartritis može zahvatiti bilo koji zglob, a najčešće one koji nose najviše tjelesne težine: koljena, kukovi, stopala, ali i šake, donji dio leđa i vrat. Glavni faktori rizika za nastanak su starosna dob, trauma, spol (češće se javlja kod žena), genetska predispozicija, učestalo naprezanje zgloba i debljina.
Simptomi
Najčešće van zglobne manifestacije su reumatoidni čvorići, slabokrvnost i ranice na koži. Ova bolest se klasificira kao autoimuna bolest: imunološki sustav stanice u zglobovima identificira kao strane te ih napada što dovodi do otoka, crvenila, boli i ukočenosti uz postupan gubitak funkcije zahvaćenog zgloba. Kronični umor i groznica mogu biti popratni znakovi ove bolesti. Važno je istaknuti da se reumatoidni artritis javlja simetrično, tj. zahvaća zglobove na obje strane tijela.
Prevencija
Obiteljska anamneza liječniku daje korisne informacije i ujedno je smjernica za plan liječenja. Brojna su istraživanja pokazala da je jedan od najvažniji okidača za razvoj artritisa prehrana. Bolovi kod artritisa mogu se umanjiti pravovremenim i povećanim unosom omega-3 masnih kiselina. Voće i povrće jakih boja, poput naranče, mrkve paprike i papaje sadrže karotenoidi koji ublažava upalne procese te djeluje preventivno.
Liječenje
Liječenje se temelji na nekoliko smjernica. Lijekovi izbora su: protuupalni lijekovi uz lijekove protiv bolova i nezaobilaznu fizikalnu terapiju. U nekim slučajevima je nužno i kirurško liječenje.