Opis bolesti

Erizipel izaziva beta-hemolitične streptokok skupine A, izvor infekcije je uvijek čovjek koji nosi streptokok, simptomatski ili asimptomatski. Bolest će lakše dobiti osobe s kroničnim bolestima jetre, bubrega, varikoznim venama, alkoholičari, dijabetičari i bolesnici s tumorima, te s poremećenom cirkulacijom limfe (opekline, kirurški zahvati, frakture ...). Komplikacije erizipela mogu biti, kao i kod drugih streptokoknih infekcija, lokalne i opće. Opće komplikacije su streptokokna sepsa i intersticijski nefritis Erizipel se obično prenosi kapljičnim putem, a inkubacija (vrijeme od ulaska bakterije do pojave znakova bolesti) traje od nekoliko sati do nekoliko dana. Prije uvođenja penicilina u terapiju erizipela, najopasnija komplikacija erizipela lica bio je gnojni meningitis.

Prevencija

Mjere prevencije usmjerene su na pravovremenu liječenje osoba s drugim streptokoknim bolestima. Gljivične infekcije kože, mogu biti ulazno mjesto infekcije. Mjere dezinfekcije treba provesti u slučaju da postoji sumnja na pojavu erizipela. U slučaju epidemije u školama, dječjim vrtićima, zatvorenim i poluzatvorenim ustanovama, treba iz opreza dati lijekove svima koji su bili u kontaktu s bolesnikom.

Simptomi

Bolest uvijek počinje naglo, drhtavicom kojeg prati veliki skok temperature uz malaksalost, mučninu, povraćanje i bol na mjestu na kome će se kasnije pojaviti erizipel. Nakon nekoliko sati opći simptomi se povlače i pojavljuje se jasno ograničeni otok koji se brzo širi (zbog te osobine je dobio ime "crveni vjetar"). Otok je jasno crvene boje, elastične konzistencije, topao, neosjetljiv, ili umjereno osjetljiv na palpaciju, ograničen od okolne zdrave kože. Površina je sjajna, glatka, izbrisanog crteža (narančina kora). Regionalni limfni čvorovi su uvećani, bolni, meke konzistencije, najčešća lokalizacija erizipela su potkoljenice, lice, trup i ruke.

Liječenje

Bolest se razlikuje po jačini simptoma. Terapiju  određuje liječnik na osnovu simptoma i kliničke slike te općeg stanja bolesnika. U težim slučajevi te kod kronični bolesnika u pojedinim slučajevima nužna je hospitalizacija. Ako se pojavi više oboljelih, treba pronaći kliconošu, naročito u dječjim vrtićima i školama, a njihova izolacija i liječenje traju najmanje 10 dana. Blagovremena i adekvatna terapija nije prevencija recidiva. Recidiv se liječi kao i prvi atak.