Opis bolesti

Humani papiloma virus označava više od 100 tipova virusa koji se šire direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama. Preko 40% sojeva ovog virusa pogađa genitalno područje te je u većini slučajeva infekcija HPV-om rezultat spolnog kontakta sa zaraženim partnerom. HPV je onkogeni virus što znači da kod čovjeka može uzrokovati rak. Određen vrste HPV- a su primarni faktori rizika u nastanku raka vrata maternice.

Simptomi

U većini slučajeva imunološki sustav uspije ukloniti virus iz tijela prije nego se simptomi pojave. Neki HPV tipovi mogu uzrokovati spolne bradavice (kondilome) i kod žena i muškaraca. Rjeđe se bradavice mogu pojaviti i na licu, vratu, rukama i stopalima. Određeni oblici virusa mogu izazvati abnormalnosti u stanicama te tako povećati rizik od pojave karcinoma - najčešće karcinoma vrata maternice, a rjeđe i genitalne i analne karcinome.

Prevencija

Ako je virus uzrokovao bradavice na rukama, one se ne smiju dirati kako se ne bi dalje širile. Infekcija koja uzrokuje bradavice na stopalima može se prevenirati nošenjem obuće na javnim bazenima i svlačionicama. Rizik od infekcije genitalnim tipovima virusa smanjuje se prvenstveno izbjegavanjem promiskuitetnog ponašanja i održavanja monogamne veze. Korištenje prezervativa može prevenirati zarazu od samo nekih oblika HPV-a. Postoji i cjepivo koje štiti od nekih tipova HPV-a.

Liječenje

Ne postoji lijek za sam virus, ali se mogu liječiti neki problemi koje izaziva. Bradavice se mogu liječiti lijekovima ili ukloniti spaljivanjem, laserom, krioterapijom, ili kirurški. Međutim, bradavice se nerijetko vraćaju. Abnormalnosti u stanicama mogu nestati same od sebe, a može se primijeniti i kirurško liječenje (laser, Letz metoda, klasična konizacija) u svrhu uklanjanja tkiva sa promijenjenim stanicama na cerviksu, Savjetuje se i rad na poboljšanju imuniteta.

Posebne napomene

Tzv. papa- test je glavni način utvrđivanja raka cerviksa ili predkarcinoznih promjena na stanicama. Ove abnormalnosti označavaju se prema ozbiljnosti s 3 stupnja cervikalne intraepitelne neoplazije - CIN1, CIN 2 i CIN3