Opis bolesti
Osteosarkom predstavlja najčešći maligni tumor kostiju. Postoji više tipova osteosarkoma poput osteoblastnog, hondroblastnog, fibroblastnog, teleangiektatičnog , periostalno. Najviše zahvaća mlade osobe između 10 i 25 godina života, u razdoblju kada kosti intenzivno rastu . Prema statistika češće se javlja kod muškaraca nego u žena. U SAD-u godišnje se dijagnosticira oko 400 novih slučajeva osteosarkoma
Kod djece i adolescenata najčešće se pojavljuje pri kraju dugih kostiju ruku i nogu, posebice u području oko koljena. Ponekad se osteosarkom može javiti i kod starijih osoba, a tada je uglavnom vezan uz Pagetovu bolest i zračenje. U trenutku dijagnosticiranja 15-20 posto pacijenata ima metastaze na plućima ili ostalim kostima.
Prevencija
Pozitivna obiteljska anamneza smatra se rizikom kojeg ne treba ignorirati. Zbog navedenog nužno je jednom godišnje izvršiti sistematski pregled u svrhu prevencije Preventivnu ulogu svakako imaju zdravi stilovi života. Prehrana izbjegavanje prekomjernog konzumiranja alkohola, prestanak pušenja ,boravak na svježem zraku uz tjelesnu aktivnost djeluju preventivno .
Simptomi
Bolesnici oboljeli od osteosarkoma žale se na bol, pokazuju pojačanu osjetljivost na dodir, Pokreti su im ograničeni u pojedinim slučajevima dešavaju se iznenadni prijelomi za koje ne nalaze valjane razloge.
Liječenje
Ako se radi o agresivnim oblicima tumora, koji su počeli metastazirati, šanse za preživljavanje iznose 50 posto.. Za liječenje osteosarkoma zaduženi su stručno kliničko osoblje, specijalisti ortopedi i onkolozi. Kemoterapija može smanjiti tumor i tretirati moguća moguća metastaziranja, primjerice na pluća. Nakon toga može uslijediti kirurška operacija ekstremiteta, odnosno zahvaćenog područja, kako bi se spriječila amputacija. Amputacija je nužna u slučajevima kada se tumor proširio ili metastazirao s kosti na živčano ili krvožilno tkivo koje okružuje tumor, pa nije moguće sačuvati ekstremitet. Rekonstruktivna kirurgija također može biti opcija, a može uključiti niz operacija kako bi se reimplantirala tetiva ili ugradila proteza. Ipak, točne prognoze se ne mogu davati jer svaki pacijent na liječenje reagira drugačije.
