Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Osteosarkom

Opis bolesti

Osteosarkom predstavlja najčešći maligni tumor kostiju. Postoji više tipova osteosarkoma poput osteoblastnog, hondroblastnog, fibroblastnog, teleangiektatičnog , periostalno. Najviše zahvaća mlade osobe između 10 i 25 godina života, u razdoblju kada kosti intenzivno rastu . Prema statistika češće se javlja kod muškaraca nego u žena. U SAD-u godišnje se dijagnosticira oko 400 novih slučajeva osteosarkoma

Kod djece i adolescenata najčešće se pojavljuje pri kraju dugih kostiju ruku i nogu, posebice u području oko koljena. Ponekad se osteosarkom može javiti i kod starijih osoba, a tada je uglavnom vezan uz Pagetovu bolest i zračenje. U trenutku dijagnosticiranja 15-20 posto pacijenata ima metastaze na plućima ili ostalim kostima.

Prevencija

Pozitivna obiteljska anamneza smatra se rizikom kojeg ne treba ignorirati. Zbog navedenog nužno je jednom godišnje izvršiti sistematski pregled u svrhu prevencije Preventivnu ulogu svakako imaju zdravi stilovi života. Prehrana izbjegavanje prekomjernog konzumiranja alkohola, prestanak pušenja ,boravak na svježem zraku uz tjelesnu aktivnost djeluju preventivno .

Simptomi

Bolesnici oboljeli od osteosarkoma žale se na bol, pokazuju pojačanu osjetljivost na dodir, Pokreti su im ograničeni u pojedinim slučajevima dešavaju se iznenadni prijelomi za koje ne nalaze valjane razloge.

Liječenje

Ako se radi o agresivnim oblicima tumora, koji su počeli metastazirati, šanse za preživljavanje iznose 50 posto.. Za liječenje osteosarkoma zaduženi su stručno kliničko osoblje, specijalisti ortopedi i onkolozi. Kemoterapija može smanjiti tumor i tretirati moguća moguća metastaziranja, primjerice na pluća. Nakon toga može uslijediti kirurška operacija ekstremiteta, odnosno zahvaćenog područja, kako bi se spriječila amputacija. Amputacija je nužna u slučajevima kada se tumor proširio ili metastazirao s kosti na živčano ili krvožilno tkivo koje okružuje tumor, pa nije moguće sačuvati ekstremitet.  Rekonstruktivna kirurgija također može biti opcija, a može uključiti niz operacija kako bi se reimplantirala tetiva ili ugradila proteza. Ipak, točne prognoze se ne mogu davati jer svaki pacijent na liječenje reagira drugačije.