Opis

Sindrom karpalnog kanala (tunela) nastaje kao posljedica pritiska na medijalni živac (n. medianus) u području karpalnog kanala. Iako se uzrok ne može sa sigurnošću utvrditi, pretpostavka je da u većine oboljelih postoji genetski naslijeđen uži karpalni kanal. Važan faktor rizika je pojačana uporaba zgloba šake, odnosno preopterećenje tetiva u karpalnom kanalu (npr. prekomjerni rad na tipkovnici uzrokuje tzv. kompjutersku šaku, a čest je i kod domaćica, manualnih radnika, dizača utega, fizioterapeuta, masera...).

Simptomi

Nužno je znati da se sindrom karpalnog tunela javlja u odrasloj dobi, češće kod žena. Može se javiti na obje šake, ali su simptomi obično izraženiji na dominantnoj šaki, ovisno o tome je li oboljeli dešnjak ili ljevak. Simptomi nastaju zbog pritiska na živac medijanus, a razvijaju se polako. Osoba na početku zamjećuje prolazne trnce u prstima tijekom noći ili ujutro, a kasnije cijeli dan. Utrnulost se širi na cijelu šaku, a s vremenom osoba se žali na oticanje prstiju (osobito palca) i šake, poremećaj osjetljivosti te smanjenje pokretljivosti. U pojedinim slučajevima osobe se žale na bolove i mišićnu slabost, što u konačnici dovodi do atrofije mišića. Osobe se tuže i na gubitak osjeta u rukama zbog čega se događa da im ispadaju predmeti iz ruke, a u uznapredovaloj fazi osoba ne može stisnuti šaku i obavljati fine motoričke radnje.

Prevencija

Prevencija se u današnje vrijeme velikim dijelom odnosi na osobe čiji je rad usko usmjeren na korištenje tipkovnice. Ono što je važno znati, a može se definirati kao oblik prevencije je: koristite ergonomsku tipkovnicu, zapešća nemojte naslanjati, koristite podloške za zapešća, uvedite dužu stanku svakih sat vremena, nakon tipkanja odmoriti šake u krilu ili ih pustiti niz tijelo, radite kraće stanke svakih 15 minuta, na radnom mjestu redovito provodite vježbe istezanja i nastojte ograničiti vrijeme tipkanja
 

Liječenje

Liječničku pomoć treba zatražiti ako postoji genetska predispozicija ili neki od opisanih simptoma koji traju kroz neko vremensko razdoblje. Oboljeli s većim stupnjem oštećenja živca, gubitkom osjeta i atrofijom mišića palca imaju lošiju prognozu. Liječenje sindroma karpalnog tunela može se provoditi na više načina. Imobilizacija, mirovanje, uporaba leda za smanjivanje otekline i boli te primjena lijekova koji smanjuju upalnu reakciju i oteklinu, neke su od mjera koje se provode na razini liječenja. Nakon smirivanja faze upale, provode se fizioterapijski postupci. U praksi, jedna od terapijskih postupaka je terapija laserom, ultrazvukom ili elektro/magnetoterapija koje smanjuju bol, poboljšavaju cirkulaciju i ubrzavaju oporavak. U situacijama kada ni fizioterapija ni lijekovi ne daju željene rezultate indiciran je operativni zahvat. Rezultat operativnog zahvata ovisi o samom tijeku operacije, iskustvu kirurškog tima kao i o postoperativnom nadziranju. Posljedice mogu i ne moraju ostati nakon operativnog zahvata. Kod nekih je osoba operativni zahvat trajno rješenje dok kod ostalih mogu ostati trajne posljedice po funkciju šake, ovisno o mogućim komplikacijama prilikom zahvata (npr. presijecanje tetiva, krvnih žila ili čak samog živca, postoperativna infekcija, itd.). Oporavak nakon operativnog zahvata može biti dugotrajan i zahtjevan.