Pita mene frendica neki dan: ˝A kaj nećeš na more?˝ Pitanje je uslijedilo nakon što sam joj predstavila svoje planove za ljeto koje uključuju putovanja jedino po kontinentu Europe, obalu sam izostavila. ˝Pa možda odem na koji vikend, al’ ono, nisam za sad ništa planirala.˝
Gleda me blago razrogačenih očiju. Objašnjavam joj kako zadnjih par godina imam užasan osip od morske vode i kako me nervira vrućina i gužve na plaži. ˝Dobro, da, kužim˝ kaže mi naposljetku. I dalje nisam sigurna da li kuži. Poslije sam razmišljala koliko ljudi mojih godina i ljudi općenito upražnjava jednu vrstu odmora samo zato što se ˝to radi kad si na godišnjem˝. Jer je u trendu. Jer svi tamo idu. Dobar primjer je famozno ljetno prženje na suncu koje je odavno prestalo biti onakvo kakvim smo ga kao mali crtali u bilježnice – sa smiješkom i dugim toplim zrakama. I bez obzira na sveprisutne, vrišteće kampanje i upozorenja, svake godine oko sebe vidim ljude koji su toliko zagoreni da mi zaista dođe da ih natjeram da gledaju dokumentarac o starenju kože i melanomima satima bez prestanaka.
Odmor za mlade i stare
Ili prisilna sunčanja. Neću lagati, nekoć sam i ja bila u toj kategoriji. Kao idem se sunčati u dvorište da nemam bijele noge za plažu. Jer što je na svijetu gore nego imati noge u svojoj prirodnoj nijansi kože? I onda bih se satima tjerala da ležim kao polupečena kajagana na prostirki u dvorištu i uvjeravala se da je to vrijedno brončane boje koja će mi se zadržati ravno 10 tuširanja. Danas se jednostavno pitam čemu to? Nije mi ugodno, nije zdravo, neću to raditi i do viđenja. Isto je s kupanjem, obožavam plivati, ali ne na plažama koje su zbog jet-skija ograđene u bazenčiće, zamućene dječjim losionima i neću reći još čim. Radije ću izbjeći vrhunac sezone i uživati u našem lijepom moru u rano ili kasno ljeto. Masovni turizam ima puno prednosti, ali svakako nije za nas tanjih živaca. Koliko uistinu ljudi uživa u svemu tome? U svim tim prženjima, gužvama, it-klubovima, pretrpanim plažama. Koliko njih baš uživa i to im je tip odmora za dušu, a koliko podliježe nekom trendu masovne zabave. Pričao mi je nedavno jedan dečko kako je prošlo ljeto proveo sam, obilazeći divlju prirodu po našim otocima i kako mu je to bilo najbolje ljeto u životu. Stereotipni čovječuljak u meni je proradio i prvo sam si pomislila: Koji čudak. Tako mlad, a već se ponaša k’o penzić. Onda sam poslije skužila koliko sam ograničena i zatupljena slikom ˝odmora za mlade˝. Ne postoji odmor za mlade ili stare. Postoji samo odmor za tebe. I ako je to trčanje kroz šikare, uživaj!
Nešto ću propustiti
Ali tu je i taj strah da ćemo nešto propustiti. Ja ga zovem još ˝vikend strah˝. Objasnit ću na vlastitom primjeru, pošto vrlo dobro znam što su vikend strahovi. Petak navečer, ja sjedim doma. Lijepo mi je. Iza mene je ludnica od tjedna i napokon mogu ne raditi ništa. Taj osjećaj je nekad predobar. Ali onda upalim fejs i vidim da se taj i taj ‘check-inao’ tamo i tamo, ˝girls night out˝ piše ispod sljedeće slike, netko je stavio snimku ‘atmosfere’ iz nekog krcatog kluba, u pozadini trešti pjesma koju obožavam. Ne, ne, neeee! To je to. Zašto ja nisam tamo i zašto se ne zabavljam kao oni? Pa kad ću ako ne sad? Osjećaj da nešto propuštam me preplavljuje. To vam je vikend strah. Ljeti kad se život malo uspori on postane puno izraženiji. Ali ako vam se dogodi, zapitajte se koliko ste se puta vi pravili da vam je super i da se zabavljate, a najradije ste htjeli biti doma pod pokrivačem i navaliti na ostatak ručka koji vas je čekao u mikrovalnoj? Kad si odgovorite na to pitanje, idući korak je da se podsjetite da smo mi ljudi jako slični i da po statističkim zakonima velik postotak ljudi na svim tim fotkama i videima, zapravo uopće ne uživa tako kako žele prikazati. Zato je vikend strah uvijek glup, a pogotovo ljeti. Ugodi sebi, ali iskreno i po svom guštu. Na kraju je zapravo najmanje važno podrazumijeva li to gužvu, klubove i after partye na plaži ili lovljenje guštera po Mljetu.
Foto: Shutterstock
