Kaže se da prošlost treba ostaviti u prošlosti i koncentrirati se na sada i ovdje. Generalno se slažem s tom filozofijom, ali s vremena na vrijeme je dobro pogledati unazad – rezimirati gdje smo došli i što smo ostvarili, a što bismo još željeli postići i promijeniti na sebi.
Odgovarajući na pitanje što bismo poručili mlađoj verziji sebe, reflektiramo svoja dosadašnja iskustva, dobre i loše stvari koje su nam se dogodile, životne lekcije koje smo usvojili. Ovo je zapravo vrlo moćno pitanje – pitanje koje iscjeljuje.
1. Budi uvijek otvorena – za ljude, iskustva, promjene
U svojim tinejđerskim godinama često sam živjela u nekom stanju straha, zamarajući se hoće li me drugi ljudi prihvatiti, hoću li im se svidjeti, hoću li izvaliti nešto glupo u društvu, hoće li ono što radim biti dovoljno dobro. Zbog tog glupog straha, često sam propuštala dobre prilike. Prilike da upoznam nove i zanimljive ljude, preuzmem nove aktivnosti i hobije i općenito izađem iz zone poznatog i sigurnog. Bojimo se promjene jer ona donosi nepoznato, a nepoznato znači nesigurnost. Međutim, zaboravljamo da napredak uvijek podrazumijeva promjenu. I to je ono što si moramo ponavljati – ta strašna promjena je dobra stvar! Ona je prilika za stvaranje još bolje verzije samog sebe
2. I jako dobro i jako loše je prolazno!
Koliko god možda ova premisa deprimirajuće zvuči, ona je zapravo vrlo utješna. Kao mlada djevojka susretala sam se s mnogim tipičnim boljkama odrastanja – stvaranjem vlastitog identiteta, svađama s roditeljima, nesretnim ljubavima. Sva sam ta iskustva često doživljavala toliko intenzivno da bi me ona preuzela, a ja bih zaboravila veseliti se lijepim stvarima u životu koje su uvijek bile oko mene čak i kad bi neke druge stvari krenule naopako. Svaki trenutak bio on ekstatičan ili potpuno emocionalno iscrpljujući je tu u prolazu, i jednom kad si to osvijestimo lakše je ići dan po dan, uživajući u onome što nam se nudi.
3. Nemoj propustiti ulagati u prave odnose
Kako čovjek stari sve je više svjestan vječne istine da su iskrena prijateljstva prava rijetkost. Kad sam bila mlađa shvaćala sam mnoge svoje prijatelje zdravo za gotovo. Nekima bih se rijetko javljala, puštajući da oni to uvijek učine prvi, ne shvaćajući da moj nedostatak truda i ležernost govore da mi nije stalo. Istovremeno sam forsirala odnose koji su prestali funkcionirati trošeći energiju na krivim mjestima. Danas znam da trebam više vjerovati vlastitom instinktu i čuvati one odnose u kojima se osjećam prirodno, dobro i prihvaćeno.
4. Trudi se, ali ne budi prestroga prema sebi
Često nam se od malena nameću visoki standardi izvrsnosti koje onda pokušavamo dostignuti, trujući pritom vlastitu sliku o sebi i kažnjavajući se za svoje podrške. Dobro je truditi se, ulagati u svoje obrazovanje i razvijati radne navike, ali i prihvatiti neuspjehe i pogreške koje učinimo na tom putu. Kao mlađa često bih se grizla zbog stvari koje mi nisu išle ili za koje nisam bila talentirana. Nezdravi perfekcionizam ograničava i guši. Mlađoj ja poručila bih da sama sebi budem najbolji prijatelj – onaj koji je realan i odgovoran, ali i pun razumijevanja i blagosti.
Provjerite imate li obilježja mentalno snažne žene
Foto: Shutterstock
