Digitalni svijet mijenja navike mladih, no stručnjaci upozoravaju da nove ovisnosti ne zamjenjuju stare – već ih nadopunjuju i ponekad dodatno potiču.
Kao stručnjaci u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, svakodnevno svjedočimo složenim oblicima ovisnosti među adolescentima, koje i dalje predstavljaju jedno od najvažnijih javnozdravstvenih pitanja u Hrvatskoj. U našoj praksi jasno vidimo promjenu. Ranijih godina dominirale su klasične ovisnosti o alkoholu, duhanu i opijatima, danas se sve više uočava pomak prema novim oblicima ponašajnih ovisnosti, prvenstveno vezanim uz digitalne tehnologije i društvene mreže. Najnovija istraživanja potvrđuju ono što i sami bilježimo u kliničkom radu – značajan broj mladih i dalje eksperimentira s alkoholom i drogama, a zabrinjavajuće je da mnogi počinju u izrazito ranoj dobi. Alkohol je i dalje najprisutnija psihoaktivna tvar, pri čemu mladi najčešće piju vikendom, u društvu. Iako se može uočiti blagi pad u ukupnoj konzumaciji, iskustva s odjela pokazuju da se rano iskustvo s alkoholom povezuje s kasnijim razvojem ozbiljnijih oblika ovisnosti, kao i s psihičkim poremećajima poput depresije i anksioznosti.
Najčešće korištena droga još uvijek je kanabis, a zabrinjava i činjenica da raste broj mladih koji istodobno kombiniraju više različitih supstanci, što postaje rizičnije za zdravlje. Osim toga, sve više mladih okreće se elektroničkim cigaretama i uređajima za zagrijavanje duhana. Dok se klasične cigarete postupno gube na popularnosti, novi oblici nikotinskih proizvoda brzo se šire pod percepcijom da su manje štetni, iako njihove dugoročne posljedice još nisu dovoljno istražene. U porastu je i upotreba stimulativnih droga poput kokaina, ecstasyja i metamfetamina. Mladi sve češće posežu za ovim supstancama, posebno u kontekstu noćnog života i festivala. Takve droge ne koriste se toliko kao sredstvo bijega, nego više kao način da se pojača energija, poveća izdržljivost i produži zabava.
Posebnu zabrinutost izaziva i činjenica da se kod dijela mladih bilježi povećana uporaba lijekova bez liječničkog nadzora, osobito sedativa i tableta za smirenje, najčešće kako bi smanjili tjeskobu ili stres. To se može povezati s rastućim problemima mentalnog zdravlja kod mladih, ali i s lakšom dostupnošću takvih lijekova. Ipak, ono što se u posljednje vrijeme sve više ističe u kliničkoj praksi jesu ponašajne ovisnosti. Gotovo svi adolescenti i mladi odrasli koriste društvene mreže, te prosječno na njima provode više od četiri sata dnevno izvan školskih obaveza. Najčešće aktivnosti uključuju mreže poput Instagrama i TikToka, online klađenje te online igranje, pri čemu se osobito ističu multiplayer igre koje nose elemente natjecanja i trajne uključenosti. Takav način provođenja vremena zamjenjuje tradicionalne oblike socijalizacije i tjelesne aktivnosti. Kod dijela mladih razvija se obrazac ovisničkog ponašanja. Roditelji često prijavljuju da im djeca postanu izrazito uznemirena kada im se pristupi ili pokuša ograničiti vrijeme provedeno online.
Mi u praksi primjećujemo da koriste ekrane dok čekaju u čekaonici, a nerijetko i tijekom samog pregleda u ordinaciji. Kod dijela mladih razvija se obrazac ovisničkog ponašanja. Gubi se kontrola nad vremenom provedenim u virtualnom svijetu, javlja se nervoza kada im se ograniči pristup internetu, zanemaruju se školske i društvene obveze. Posebno zabrinjava to što se ove ovisnosti često ne shvaćaju dovoljno ozbiljno, iako posljedice mogu biti jednako teške kao i kod kemijskih ovisnosti – problemi s koncentracijom, lošiji školski uspjeh, socijalna izolacija, razvoj anksioznosti i depresije.
Uspoređujući klasične ovisnosti s novim digitalnim oblicima, može se reći da je razlika prije svega u društvenom doživljaju i dostupnosti. Alkohol i dalje uživa status “društveno prihvatljivog sredstva”, a pušenje i konzumacija kanabisa često se doživljavaju kao prolazna faza eksperimentiranja u adolescenciji. Obrasci pijenja nisu se značajno mijenjali – najčešće se pije vikendom, u društvu. Iako se može uočiti blagi pad u ukupnoj konzumaciji, činjenica da mladi i dalje započinju s alkoholom u ranoj dobi ostaje zabrinjavajuća. Rano iskustvo s alkoholom povećava rizik od kasnijeg razvoja ovisnosti i ozbiljnih zdravstvenih problema. Digitalne ovisnosti, s druge strane, nisu uvijek prepoznate kao problem, jer je korištenje tehnologije postalo neizostavan dio života i obrazovanja.
Međutim, upravo u toj normalizaciji leži rizik, jer se granica između zdravog i ovisničkog ponašanja teško uočava. Stanje ovisnosti među mladima u Hrvatskoj 2025. godine stoga se može opisati kao spoj starog i novog. Dok alkohol i droge imaju jasne fiziološke i zdravstvene posljedice, digitalne ovisnosti prvenstveno narušavaju psihičko zdravlje i socijalne odnose, a dugoročne posljedice tek se počinju sustavno istraživati. Alkohol i kanabis i dalje imaju stabilno mjesto, stimulativne droge se postupno šire, a digitalne ovisnosti doživljavaju pravi uzlet. Virtualni svijet preuzima ulogu prostora u kojem mladi traže potvrdu, identitet i pripadnost, ali ujedno riskiraju gubitak kontrole i ozbiljne posljedice po psihičko zdravlje.
U posljednjih nekoliko godina svjedočimo znatnom porastu vremena koje djeca i adolescenti provode pred ekranima, pri čemu digitalni sadržaji i društvene mreže postaju sve važniji dio njihove svakodnevne socijalizacije i komunikacije s vršnjacima. Iako upotreba digitalnih platformi često nudi niz prednosti, sve više istraživanja, ali i naše kliničko iskustvo, ukazuju na to kako je prekomjerna izloženost ekranima nerijetko povezana s razvojem psihičkih smetnji te narušenim mentalnim zdravljem kod djece i mladih. Drugim riječima, prekomjerna upotreba društvenih mreža, online igara, ali i pametnih telefona općenito, može se smatrati rizičnim faktorom za razvoj anksioznosti, depresivnosti, poremećaja pažnje, poteškoća u socijalnim odnosima, ali i narušene slike o sebi kod djece i mladih.
U Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež kroz rad s djecom svakodnevno se susrećemo s temama ovisnosti i pružamo im pomoć i vezano za ovisnosti, uz pomoć koju dobivaju zbog primarnog razloga dolaska. Nedavna istraživanja iz 2023. godine ističu značajnu povezanost između učestalog korištenja društvenih mreža i porasta simptoma anksioznosti i depresije kod adolescenata, naročito kod djevojčica, što je u skladu s onime što i sami primjećujemo u radu s pacijentima u Bolnici. U prilog ovome ide i činjenica da su djeca i mladi sve više izloženi nerealnim standardima ljepote i uspjeha koji se prikazuju na društvenim mrežama, što kod njih može rezultirati negativnim socijalnim usporedbama, smanjenim samopouzdanjem te narušenom slikom o vlastitom tijelu i identitetu. Osim toga, povećana upotreba digitalnih uređaja povećava rizik izloženosti cyberbullyingu, koji može ostaviti dugoročne posljedice na emocionalno funkcioniranje i psihičku dobrobit pojedinca.
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, udio adolescenata s problematičnim korištenjem društvenih mreža porastao je s oko 7 % u 2018. na 11 % u 2022. godini. To znači da više od jednog od deset tinejdžera pokazuje simptome nalik ovisnosti o društvenim mrežama – poput gubitka kontrole nad vremenom provedenim online.
Konačno, visoko stimulirajući digitalni sadržaj (kao što su to na primjer „reelsi“, „tiktok videi i slično) kojemu su djeca svakodnevno sve više izložena, nepovoljno utječe na njihovu pažnju i impulzivnost. U tretmanu, sve češće primjećujemo kod djece smanjenu sposobnost održavanja pažnje i koncentracije, otežanu regulaciju emocija te narušen školski uspjeh kao posljedicu toga. Budući da su društvene mreže i digitalne platforme postale sastavni dio svakodnevice većine djece i mladih, teško je precizno i jasno definirati granicu između uobičajene i potencijalno ovisničke uporabe digitalnog sadržaja. Međutim, postoje određeni pokazatelji ovisničkog ponašanja pri čemu je važno istaknuti kako ovdje nije isključivo riječ o količini i vremenu provedenom pred ekranima, već o određenim obrascima ponašanja, motivaciji i posljedicama koje takva uporaba ima na emocionalno, socijalno i kognitivno funkcioniranje djeteta ili adolescenta.
U okvirima struke, prekomjernu upotrebu digitalnih sadržaja sve se češće promatra kroz prizmu bihevioralne ovisnosti, odnosno oblika ovisnosti koji se, poput ovisnosti o kockanju, ne temelji na psihoaktivnim tvarima, već na ponavljajućim obrascima ponašanja koje osoba ne može učinkovito kontrolirati, unatoč njenim negativnim posljedicama.
Ovisničko ponašanje u ovom kontekstu često uključuje gubitak kontrole nad korištenjem, postupno zanemarivanje drugih aktivnosti i interesa, pojavu emocionalne nelagode kada pristup digitalnim sadržajima nije moguć te značajan utjecaj na svakodnevno funkcioniranje (od školskih obveza i socijalnih odnosa do emocionalnog stanja i tjelesnog zdravlja). Iako u međunarodnim dijagnostičkim klasifikacijama još uvijek ne postoje službeni kriteriji za digitalnu ovisnost, najnovija revidirana verzija Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11) koju je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, prepoznala je „Gaming disorder“, odnosno poremećaj igranja videoigara. Prema toj klasifikaciji, Gaming disorder uključuje obrasce ponašanja koji se očituje kroz smanjenu samokontrolu nad igranjem, pridavanje igranju sve većeg prioriteta u odnosu na druge aktivnosti i nastavak igranja unatoč jasnim negativnim posljedicama na osobno, obiteljsko, socijalno, obrazovno ili profesionalno funkcioniranje.
Da bi se dijagnoza postavila, takvo ponašanje mora biti prisutno najmanje 12 mjeseci i mora biti dovoljno izraženo da dovodi do značajnog narušavanja svakodnevnog funkcioniranja pojedinca. Ova klasifikacija važan je korak u prepoznavanju i razumijevanju digitalne ovisnosti kao stvarnog i sve raširenijeg problema, a istovremeno pruža stručnjacima jasniji okvir za dijagnostiku i intervenciju. Slične se rasprave vode i za druge oblike digitalnih ovisnosti, poput kompulzivnog korištenja društvenih mreža ili stalnog provjeravanja pametnih telefona, iako takvi poremećaji još nisu formalno priznati u ICD-u.
U prevenciji digitalnih ovisnosti kod djece i mladih, najuspješnijim se može pokazati sveobuhvatan, razvojno prilagođen pristup koji kombinira psihoedukaciju, podršku i aktivno uključivanje obitelji, škole i zajednice. Važno je naglasiti kako prevencija ne započinje tek kada se pojave prvi znakovi ovisničkog ponašanja, već je ključna od najranije dobi, kroz uspostavljanje zdravih navika korištenja tehnologije, uvođenje jasnih obiteljskih/roditeljskih pravila, poticanje raznolike svakodnevne rutine i aktivnosti koje nisu vezane za pametne uređaje te osvještavanje i otvoren razgovor s djecom o utjecaju digitalnog sadržaja na njihove emocije i ponašanje. Roditelji i školski djelatnici koji su u svakodnevnom kontaktu s djecom mogu imati ključnu ulogu u ranom prepoznavanju problema.
Djeca i adolescenti, nažalost, najčešće ne dolaze sami po pomoć, pa je izuzetno važno da odrasli u njihovom okruženju znaju prepoznati znakove poput izolacije, smanjene motivacije, pada školskog uspjeha ili izražene razdražljivosti i rastresenosti kad pristup tehnologiji nije moguć. Osim što postavljaju granice, roditelji i nastavnici imaju važnu ulogu kao modeli uravnoteženog digitalnog ponašanja. Djeca uče promatranjem odraslih iz svoje okoline zbog čega je važno da i roditelji i nastavnici aktivno potiču offline aktivnosti kao što su to zajednička igra, druženje, sport i kreativno izražavanje (ali i da se sami toga dosljedno pridržavaju). U školama, važna je edukacija učitelja i stručnih suradnika o ranim znakovima digitalne ovisnosti, ali i uvođenje preventivnih programa koji promiču digitalnu pismenost, emocionalnu regulaciju i kritičko razmišljanje.
Kada je riječ o terapijskim intervencijama, istraživanja i klinička praksa pokazuju kako kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) trenutačno daje najbolje rezultate u radu s djecom i mladima koji se suočavaju s ovisničkim obrascima ponašanja vezanih za digitalne sadržaje. U okviru KBT radi se s djecom na identifikaciji i promjeni negativnih obrazaca mišljenja. Oni mogu bit vezanih na primjer uz društvene mreže, a u njihovoj osnovi mogu biti socijalne usporedbe, nisko samopouzdanje ili strah od propuštanja (FOMO). Primjer takvog negativnog obrasca mišljenja je kada dijete misli da neće imati prijatelje ako nema instaliran Snapchat, da neće imati o čemu razgovarati ako ne prati izazove na Tiktoku ili da će ga prijatelji napustiti ako neće odgovarati na poruke iza 22 sata jer ima „zaključan“ telefon u to vrijeme. Djeca često koriste ekrane kao bijeg od stresa i problema pa je u terapiji važno raditi i na prepoznavanju situacija i misli koje dovode do ovisničkih ponašanja. Uz rad na negativnim mislima s djecom se radi i na postavljanju ciljeva za smanjenje vremena provedenog online i vraćanje ravnoteže u svakodnevni život.
Korisnima su se pokazale i Mindfulness tehnike kojima se uvježbava usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak što smanjuje stres i poboljšava emocionalnu regulaciju. Grupna terapija pruža siguran prostor za razmjenu iskustava, razvijanje socijalnih vještina i pružanje međusobne podrške među djeci koja imaju problem ovisnosti o internetu. Grupni procesi omogućuju članovima da prepoznaju vlastite obrasce ponašanja kroz interakciju s drugima i uče nove načine suočavanja. U slučaju ovisnosti o internetu kod djece, uključivanje cijele obitelji u tretman je ključno jer omogućuje razumijevanje dinamike unutar obitelji koja može doprinositi problemu, te jačanje podrške i zajedničko postavljanje granica. Obiteljska terapija također potiče bolju komunikaciju i povezanost među članovima, što pozitivno utječe na oporavak djeteta.
U Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež ne odvajamo djecu diferencijalno dijagnostički kako bi radili ciljano na problemu ovisnosti, ali i redovno i prema indikaciji obuhvaćamo te teme kroz terapijski i savjetodavni rad. U Specijalističko konzilijarnom odjelu radi se ambulantno, individualno s djecom i s roditeljima. Na Odjelu Dnevne bolnice redovito se, sukladno procjeni potreba, provode aktivnosti usmjerene na edukaciju djece i roditelja o rizicima i štetnim posljedicama ovisničkih ponašanja. Psihoedukacija se provodi u individualnom radu s djecom i roditeljima, s ciljem osvještavanja štetnosti ovisničkih ponašanja. Osim u individualnom kontekstu, psihoedukativni sadržaji integrirani su i u grupni rad, kroz diskusije i strukturirane grupne aktivnosti za djecu uključenu u program liječenja u Dnevnoj bolnici. Posebna pažnja u individualnom i grupnom tretmanu usmjerena je i na prevenciju recidiva i smanjenje rizika kod djece koja iskazuju ovisnička ponašanja. Uz individualno savjetovanje, roditelje usmjeravamo i na dodatnu literaturu i stručne tekstove. Također, tijekom individualnih tretmana s djecom, poseban se naglasak stavlja na postavljanje i ostvarivanje ciljeva vezanih uz smanjenje vremena provedenog pred ekranima, kao i smanjenje korištenja drugih sredstava ovisnosti.
Istraživanja pokazuju da preko 80% srednjoškolaca smatra kako je mentalno zdravlje u društvu i dalje svojevrsni tabu o kojem se ne govori otvoreno. Predrasude i stereotipi o osobama s psihičkim smetnjama duboko su ukorijenjeni, što kod oboljelih izaziva strah, sram i osjećaj manje vrijednosti. Mnogi mladi (ali i odrasli) odbijaju odlazak psihologu ili psihijatru.
Na bolničkom odjelu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež redovito se provodi rad terapijske zajednice, u kojoj aktivno sudjeluju pacijenti zajedno s cijelim timom stručnjaka (psihijatri, psiholozi, medicinske sestre, radni terapeut i socijalni radnik). Tijekom terapijske zajednice, jedna od važnih tema je edukacija o sredstvima ovisnosti, s naglaskom na posljedice konzumacije duhana, alkohola i drugih psihoaktivnih tvari. U sklopu zajednice, pacijenti se informiraju o zakonodavnom okviru koji regulira upotrebu duhanskih i alkoholnih proizvoda kod maloljetnika, te se zajedno s timom donose jasna i primjenjiva pravila ponašanja vezana uz ovu temu na samom odjelu, kao i u posjeti s roditeljima/skrbnicima. Također, redovito se raspravlja o svim pitanjima i eventualnim problemima koji mogu nastati u svakodnevnom životu na odjelu ili tijekom posjeta roditelja, a vezani su uz uporabu sredstava ovisnosti. Cilj ovih susreta je osnažiti pacijente znanjem i odgovornošću, potaknuti otvorenu komunikaciju te razvijati strategije prevencije rizičnih ponašanja.
Tijekom posljednjih desetljeća u brojnim razvijenim zemljama bilježi se izražen pad rizičnih ponašanja adolescenata. To obuhvaća smanjenje konzumacije cigareta, alkohola i ilegalnih droga među mladima. Primjerice, američka istraživanja pokazuju da su stope pušenja, pijenja i zlouporabe droga kod tinejdžera dosegle najniže razine u nekoliko desetljeća. Čak je i nakon početka pandemije COVID-19 Monitoring the Future studija zabilježila nastavak pada upotrebe droga među američkim adolescentima tijekom 2024., umjesto predviđenog porasta nakon ukidanja lockdowna. U Europi se vidi sličan trend: udio petnaestogodišnjaka koji su ikada probali kanabis blago je smanjen s 14 % (2018.) na 12 % (2022.). Također, tradicionalno pušenje duhana među mladima opada, djelomično ga zamjenjuju noviji oblici poput e-cigareta – koje su već prestigle klasične cigarete po popularnosti (32 % petnaestogodišnjaka probalo je e-cigaretu, dok je udio za duhan niži).
Važno je naglasiti da taj pad nije jednako izražen u svim skupinama i za sve supstance. Alkohol je i dalje najraširenija psihoaktivna tvar među europskim adolescentima – više od polovice petnaestogodišnjaka navodi da je barem jednom pilo, a približno 37 % ih je pilo u posljednjih mjesec dana. Dugoročno gledano, konzumacija alkohola kod mladih opada u brojnim zemljama (zahvaljujući strožim roditeljskim stavovima o alkoholu i težem pristupu alkoholu za maloljetnike). Uz to, pojavili su se novi rizici vezani uz klasične droge: sintetski opioidi poput fentanila uzrokovali su porast smrtnih predoziranja među tinejdžerima, unatoč i dalje niskoj ukupnoj prevalenciji korisnika opijata. Drugim riječima, iako sve manje mladih poseže za klasičnim drogama, oni koji eksperimentiraju izloženi su većim opasnostima zbog sve potentnijih supstanci na tržištu.
Istodobno s padom određenih “offline” rizičnih ponašanja, mi stručnjaci uočavamo rast digitalnih ili ponašajnih ovisnosti među mladima – ponajprije o internetu, videoigrama, društvenim mrežama i pametnim telefonima. Digitalni uređaji postali su neizostavan dio svakodnevice djece i adolescenata, a pretjerano korištenje tehnologije poprimilo je razmjere globalne zabrinutosti. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, udio adolescenata s problematičnim korištenjem društvenih mreža porastao je s oko 7 % u 2018. na 11 % u 2022. godini. To znači da više od jednog od deset tinejdžera pokazuje simptome nalik ovisnosti o društvenim mrežama – poput gubitka kontrole nad vremenom provedenim online, “apstinencijskih” smetnji kad su offline i zanemarivanja drugih aktivnosti zbog društvenih medija. Usto, približno 12 % adolescenata nalazi se u riziku od ovisnosti o digitalnom gamingu (videoigrama). Ovi postoci znatno su viši nego prethodnih godina, što potvrđuje ubrzani porast digitalnih ovisnosti.
Ključno je pitanje hoće li digitalne ovisnosti potpuno istisnuti tradicionalne, ili će obje vrste koegzistirati i međusobno utjecati jedna na drugu. Dosadašnji podaci sugeriraju da je stvarnost složenija od jednostavne zamjene jednog oblika drugim. S jedne strane, sve veća zaokupljenost ekranima mogla bi smanjiti prilike za klasična rizična ponašanja – mladi provode manje neformalnog vremena u izravnim druženjima, pa je manje situacija u kojima bi zajednički pili ili uzimali drogu. Ovu hipotezu podupiru demografski pokazatelji: pripadnici generacije Z rjeđe odlaze na klasične zabave gdje su alkohol i cigarete dostupni, često preferiraju online komunikaciju i kućna druženja. Nedostatak neposrednih socijalnih kontakata izvan virtualnog svijeta mogao je pridonijeti “velikom padu” rizičnih ponašanja u posljednja dva desetljeća.
S druge strane, digitalni svijet i klasične supstance postaju sve isprepleteniji. Istraživanja pokazuju da intenzivno korištenje društvenih mreža može potaknuti konzumaciju psihoaktivnih tvari kod nekih mladih. Problematični korisnici društvenih mreža češće prijavljuju zlouporabu supstanci u odnosu na umjerene korisnike ili one koji mreže uopće ne koriste. Nadalje, izloženost online sadržajima koji prikazuju ili promoviraju alkohol i droge povezana je s većom vjerojatnošću da će adolescent posegnuti za tim supstancama istoga dana. Jedna novija studija temeljena na dnevničkom praćenju pokazala je da su mladi gotovo 20 puta skloniji konzumirati alkohol ili drogu na dane kada na društvenim mrežama vide vršnjake kako objavljuju sadržaje povezane s opijanjem ili drogiranjem.
Društvene platforme tako mogu djelovati kao snažan okidač, normalizirajući rizična ponašanja putem vršnjačkog utjecaja i viralnih trendova. Još je zabrinjavajuće što mreže služe i kao kanal distribucije – izvješća iz SAD povezuju dio porasta predoziranja mladih s kupovinom krivotvorenih tableta, primjerice lijekova s fentanilom, preko aplikacija poput Snapchata. Očito je da se granica između digitalne i “stvarne” ovisnosti briše: online prostor nije samo potencijalna zamjena za droge, nego i mjesto na kojem se one reklamiraju, nabavljaju ili čak konzumiraju (primjerice, TikTok izazovi vezani uz opijanje).
U sljedećih 10–20 godina očekuje se nastavak ovih isprepletenih trendova. Digitalne ovisnosti gotovo će sigurno rasti – kako tehnologije poput metaverzuma, VR/AR okruženja i umjetne inteligencije budu sve više prožimale svakodnevni život mladih, povećavat će se rizik od prekomjernog uranjanja u virtualne svjetove. Istodobno, klasične ovisnosti neće jednostavno nestati. I dalje će postojati izazovi vezani uz zlouporabu supstanci među adolescentima, premda vjerojatno uz manju ukupnu prevalenciju. Neki tradicionalni oblici mogli bi dodatno slabjeti (npr. pušenje cigareta), ali mogu se pojaviti novi obrasci: sve veća popularnost e-cigareta i nikotinskih vrećica umjesto duhana, širenje legalne konoplje ili povremeni valovi novih sintetičkih droga koje se šire internetom.
Sve u svemu, stručnjaci procjenjuju da će budućnost ovisnosti obilježiti miješanje oblika, a ne jednostavna zamjena jednih drugima. Za dio mladih digitalne aktivnosti mogle bi doista potisnuti interes za alkohol ili drogu – primjerice, neki će radije provoditi noći uz online igre nego na zabavama s pićem. Istodobno, drugi segment mladih mogao bi biti istodobno ranjiv na obje vrste ovisnosti: provoditi previše vremena online i eksperimentirati s opijatima, osobito ako preko mreža dođe u kontakt s poticajima vršnjaka ili ilegalnim sadržajem. Profil rizičnih mladih u budućnosti vjerojatno će uključivati kombinaciju digitalnih i “offline” ovisnosti. Zbog toga će preventivne strategije morati istodobno obuhvatiti oba područja: edukaciju o zdravom korištenju tehnologije (digitalna pismenost, samokontrola vremena pred ekranima) i klasične programe prevencije zlouporabe supstanci.
Sve više mladih suočava se s izazovima mentalnog zdravlja, ali unatoč tome, otvoreni razgovor o toj temi još uvijek je obilježen izraženom stigmom. Istraživanja pokazuju da preko 80% srednjoškolaca smatra kako je mentalno zdravlje u društvu i dalje svojevrsni tabu o kojem se ne govori otvoreno. Predrasude i stereotipi o osobama s psihičkim smetnjama duboko su ukorijenjeni, što kod oboljelih izaziva strah, sram i osjećaj manje vrijednosti. Mnogi mladi (ali i odrasli) odbijaju odlazak psihologu ili psihijatru misleći da im to “nije potrebno” ili se boje što će reći okolina ako sazna da traže pomoć. Razgovori o mentalnom zdravlju često se izbjegavaju, a problemi nastoje prikriti u strahu od osude.
Ovakav strah od stigmatizacije jedan je od glavnih razloga zašto mladi odgađaju potražiti stručnu pomoć. Stručnjaci primjećuju da se tinejdžeri radije povjeravaju vršnjacima ili se povlače u sebe umjesto da potraže profesionalnu podršku. Također, zabrinjavajućim se čini to što ni mnogi roditelji nemaju dovoljno znanja o mentalnom zdravlju pa teško prepoznaju problem – ili se ne usuđuju potražiti pomoć za dijete upravo zbog društvene stigme. Time se mladi nerijetko osjećaju izolirano i prepušteno sami sebi u borbi sa svojim poteškoćama. Ukratko, stigmatizacija mentalnih bolesti nije samo problem pojedinca, već i društva u cjelini, jer pothranjuje začarani krug neznanja i straha koji odvraća ljude od traženja pomoći.
Svjetski podaci sugeriraju da na svakog mladog koji se obrati stručnjacima dolaze još troje vršnjaka koji to ne učine – bilo zbog straha i nepovjerenja, bilo zato što pate u tišini. Upravo to odgađanje traženja pomoći može znatno pogoršati stanje mladih s mentalnim tegobama, bilo emocionalnim ili ponašajnim. Mnoga djeca i adolescenti trpe svoje simptome mjesecima ili godinama u tišini, što dovodi do produbljivanja problema i rizika od ozbiljnijih ishoda. Kliničari upozoravaju da se neki pacijenti javljaju psihijatru dvije do sedam godina prekasno – tek nakon višegodišnjeg odgađanja tijekom kojeg su se simptomi značajno eskalirali.
Konačno, za trajnu promjenu nužno je da čitavo društvo preuzme odgovornost u rušenju stigme povezane s mentalnim zdravljem. Djeci i mladima treba poslati jasnu poruku da nisu “slabi” ako potraže pomoć, već da time pokazuju hrabrost. Normalizacija razgovora o psihološkim teškoćama i pravovremena podrška mladima ulaganje je u zdraviju, sretniju budućnost cijele zajednice.
Javnozdravstvene kampanje i veća prisutnost stručnjaka u medijima mogu značajno doprinijeti smanjenju rizika i podizanju svijesti o ovisnostima kod mladih, ali samo ako su dio šire, sustavne i dobro osmišljene strategije koja uključuje i obitelj, školu, lokalnu zajednicu te suradnju sa stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja. U Hrvatskoj se već provode brojne kampanje koje imaju za cilj informirati i educirati mlade o posljedicama ovisnosti, promicati zdrav stil života i odgovorno ponašanje, povećati svijest o povezanosti ovisnosti i mentalnog zdravlja, te osnažiti roditelje, nastavnike i sve one koji brinu o mladima. Za učinkovitost kampanja, ključno je uključivanje stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja i suradnja s relevantnim institucijama.
Potrebno je osmisliti interaktivne, moderne kampanje prilagođene životu današnjih adolescenata, koristeći višekanalni pristup: društvene mreže, web platforme, radionice u školama, vizualne materijale, predavanja i vršnjačke ambasadore. Uključivanje poznatih osoba dodatno povećava doseg kampanja. Uz podizanje svijesti, od velike važnosti su i preventivni programi, s jasno postavljenim ciljevima, usmjereni na ciljne skupine s pomno razrađenim rizičnim i protektivnim faktorima, koje imaju za krajnji cilj smanjiti rizična ponašanja kod djece i mladih. Prevencijski programi mogu značajno ojačati zaštitne čimbenike kod djece već u ranoj dobi ako se roditeljima i svim važnim akterima djetetove okoline pruži podrška i edukacija. Stoga je, osim rada s mladima, od velike važnosti i osnaživanje roditelja, nastavnika i svih onih uključenih u brigu i odgoj mlade osobe.
Budući da istraživanja jasno pokazuju kako aktivno uključivanje roditelja u život djece ima pozitivan učinak na mentalno zdravlje djece i mladih, kroz takve programe roditelji uče bolje komunikacijske vještine unutar obitelji, adekvatnije načine nošenja sa stresom i teškim situacijama, te prikladne načine dosljednog postavljanja pravila i granica obzirom na dob. Osim toga, roditelji se osnažuju u pružanju emocionalne i svih drugih relevantnih oblika podrške. Roditelji imaju važan utjecaj na razvoj (ne)zdravih obrazaca ponašanja – kroz komunikaciju, postavljanje granica i pružanje emocionalne podrške te učenje emocionalne regulacije, stoga je pozornost potrebno značajnije usmjeriti prema njima, posebice u identificiranju rizičnih faktora u ranijoj dobi.
Važno je naglasiti da odnos između roditelja i djeteta ostaje ključan ne samo u djetinjstvu, nego i tijekom adolescencije i kasnije životne dobi. Isto tako, djelatnici odgojno-obrazovnih institucija, kao osobe koje provode mnogo vremena s mladima, mogu pravovremeno prepoznati rizična ponašanja i pomoći u ranom djelovanju. Zbog toga je njihova edukacija i pružanje podrške također važno. Mladi danas informacije primarno traže na internetu. Upravo zato, prisutnost stručnih i provjerenih informacija na platformama koje mladi koriste ključna je za dopiranje do ciljne skupine i demistificiranje mitova o ovisnostima. U današnje vrijeme, mediji nerijetko plasiraju senzacionalističke i netočne informacije, što može imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece i mladih.
Veća prisutnost stručnjaka mentalnog zdravlja u medijima omogućuje točno i jasno informiranje javnosti, rušenje stigme vezane uz ovisnost i mentalne poremećaje, poticanje otvorenog dijaloga te ohrabrivanje mladih da potraže pomoć. Stručnjaci nude razumijevanje, ne osudu, i usmjeravaju javnost prema konkretnim rješenjima i dostupnim uslugama. Stoga možemo zaključiti da sustavna edukacija, odgovorna komunikacija i suradnja svih aktera – jedini je održiv put u zaštiti mladih od ovisnosti u suvremenom, digitalnom društvu. Javnozdravstvene kampanje, preventivni programi te veća prisutnost stručnjaka u medijima su ključne karike tog procesa jer doprinose stvaranju sigurnijeg, informiranijeg i osnaženijeg okruženja za mlad na psihijatrijskom odjelu jest – mobiteli ne idu na odjel. I da, nije im lako kada to čuju, pogotovo oni koji puno vremena provode na mobitelima. Prvi dan često je obilježen tugom, negodovanjem ili zabrinutošću: “Kako ću bez mobitela? Što ću raditi cijeli dan?”
Već nakon 24 do 48 sati, mladi se počinju opuštati, upoznavati, igrati društvene igre, razgovarati, crtati, sudjelovati u radionicama i – najvažnije – povezivati kroz komunikaciju, strukturu, zajedničke aktivnosti, podjelu uloga i odgovornosti. Ne primjećujemo značajnije simptome ustezanja ili posezanje za džepom da se provjere notifikacije – što nam govori da kada im ponudimo smislen sadržaj, priliku za pravu, „živu“ interakciju i podršku, strukturiramo dan i ponudimo smislene sadržaje – ekran im više nije primaran. Stoga možemo reći da prevencija ovisnosti o ekranima počinje nuđenjem kvalitetnih sadržaja djeci, od malih nogu, odnosno sadržajem koji u sebi nosi više vrijednosti nego što virtualni svijet može ponuditi.
(Pišu: Stručnjaci iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež: Dr. sc. Iva Zečević, klinički psiholog, zamjenica ravnatelja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, Ana Kordić, klinički psiholog. Ivana Kober Vrbat, mag.psych.,Klara Jelinčić, mag.psych., Marta Kordić, dr. med., Petra Lulić, dr. med., Ivana Cipar, dr. med, Jan Vojvodić, dr. med., Petra Nimac Kalcina, dr. med.)
