Jednog čitatelja ili čitateljicu 29.09. vodimo na predstavu Megalopolis koja će se odžati u ZKM-u s početkom u 20 sati.
Režija i
koreografija: Constanza Macras
Dramaturgija: Carmen
Mehnert
Scenogrfija: Alissa
Kolbush
Kostimografija: Gilvan Coêlho de Oliveira, Sophie Du Vinage
Glazba: Claus Erbskorn, Kristina Lösche-Löwensen, Almut
Lustig
Svjetlo: Sérgio de Carvalho Pessanha
Ton: Stephan Wöhrmann
Video: Constanza
Macras, Maria Onis, Tobias Götz
Izvode: Fernanda Farah, Anouk
Froidevaux, Hyoung-Min Kim, Denis Kuhnert, Johanna Lemke, Kristina
Lösche-Löwensen, Claus Erbskorn, Almut Lustig, Ronni Maciel, Ana Mondini, Franz
Rogowski, Miki Shoji, Damir Zisko
Produkcija: Constanza Macras/Dorky Park
i Schaubühne am Lehniner Platz, u koprodukciji s HELLERAU – Europäisches
Zentrum der Künste I MESS-om iz
Sarajeva.
Megalopolis nije konkretno, već
je metafizičko mjesto. Scena je grad pod udarom globalizacije. Taj grad
karakterizira nerazumljivost današnjih megagradova stvaranih u kaosu. Njegova
obilježja su nekontrolirano širenje, propadanje i beskrajno rastakanje.
Zgusnutost i zbijenost grada rastače granicu između privatnoga i javnoga, ona
gotovo nestaje. To bezgraničje istodobno nas prisiljava da grad doživljavamo
kao kolaž načinjen od bezbrojnih biografskih isječaka. Borba dvoje uličnih
prodavača za najbolju lokaciju danas je sukob od egzistencijalne važnosti, no
već sutra past će u zaborav. Velegradi su paradigme prostora u kojima ljudi
žive ne poznavajući se. Ne samo da sveprisutni sustav nadziranja neprestano
stvara kontrolirana bića, nego proizvodi i nov oblik autopercepcije. Na taj se
način tijelo osobe pretvara u izražajno sredstvo koje stvara, ali i razara
sustave i pravila. Koji suodnosi ovdje još vrijede? Hoće li urbani razvoj
slijediti nama nepoznate zakone? Je li očigledno propadanje društvenih odnosa
uzrok ili posljedica raspada naših gradova? Megalopolis je nada i prokletstvo.
Megalopolis je sretan grad. Neukrotiva tvorevina u neprekidnu pokretu.
Constanza Macras rođena je u
Buenos Airesu, gdje studira ples i modni dizajn, razvijajući vlastiti izričaj i
plešući u različitim skupinama. Studij plesa nastavlja u Amsterdamu i New
Yorku. Godine 1995. seli se u Berlin, gdje pleše u brojnim skupinama, a 1997.
osniva vlastitu družinu “Tamagotchi Y2K”.
Raspored ostalih predstava možete pogledati na www.zagrebtheatrefestival.hr.
Ordinacija.hr