Fakticijski poremećaj je ozbiljan psihički poremećaj kod kojeg osoba izmišlja ili namjerno izaziva simptome bolesti, ne zbog materijalne koristi, već zbog dubokih emocionalnih potreba.
Većina ljudi liječničku pomoć traži kada se razbole ili primijete simptome koji ih zabrinjavaju. No postoje rijetki slučajevi u kojima osoba namjerno glumi bolest, izmišlja simptome ili ih čak sama izaziva kako bi bila u ulozi pacijenta. Takvo ponašanje nije pokušaj ostvarivanja materijalne koristi niti izbjegavanja obveza, već posljedica ozbiljnog poremećaja mentalnog zdravlja poznatog kao fakticijski poremećaj.
Iako se o ovom poremećaju rijetko govori, njegove posljedice mogu biti vrlo ozbiljne. Osobe s fakticijskim poremećajem nerijetko prolaze kroz brojne medicinske pretrage, hospitalizacije pa čak i operativne zahvate koji im zapravo nisu potrebni. U težim slučajevima namjerno ugrožavaju vlastito zdravlje kako bi njihove tegobe izgledale uvjerljivo.
Što je fakticijski poremećaj?
Fakticijski poremećaj psihički je poremećaj kod kojeg osoba svjesno proizvodi, preuveličava ili lažno prikazuje simptome bolesti. To može činiti na različite načine – od izmišljanja zdravstvenih tegoba i lažnog opisivanja medicinske povijesti do namjernog izazivanja ozljeda ili bolesti.
Važno je naglasiti da se ovaj poremećaj razlikuje od simuliranja bolesti radi ostvarivanja neke koristi, primjerice bolovanja, financijske naknade ili izbjegavanja kazne. Kod fakticijskog poremećaja glavni motiv nije vanjska korist, nego psihološka potreba da osoba bude doživljena kao bolesna i da dobije pažnju, brigu i medicinsku skrb.
Stručnjaci smatraju da osobe s ovim poremećajem često nisu u potpunosti svjesne razloga zbog kojih se tako ponašaju. Iako znaju da same izazivaju ili izmišljaju simptome, obično ne prepoznaju da je riječ o psihičkom poremećaju te nerijetko odbijaju psihološku ili psihijatrijsku pomoć.
Kako se poremećaj očituje?
Fakticijski poremećaj može imati vrlo različite oblike. Neki ljudi jednostavno opisuju simptome koje zapravo nemaju, dok drugi ulažu izniman trud kako bi njihova bolest izgledala što uvjerljivije.
Tako mogu preuveličavati postojeće tegobe, namjerno ometati oporavak, sprječavati zacjeljivanje rana ili manipulirati laboratorijskim nalazima. U najtežim slučajevima osoba može sama sebi nanositi ozljede ili izazivati infekcije kako bi završila u bolnici.
Često vrlo dobro poznaju medicinsku terminologiju i tijek pojedinih bolesti, zbog čega njihovi opisi na prvi pogled djeluju uvjerljivo. Neki obilaze velik broj liječnika i zdravstvenih ustanova, ponekad koristeći različita imena ili skrivajući podatke o prethodnim pregledima. Kada pretrage ne potvrde bolest, mogu potražiti drugo mišljenje ili novu zdravstvenu ustanovu u nadi da će dobiti željenu dijagnozu.
Liječnicima posebnu sumnju pobuđuju simptomi koji se ne uklapaju u poznatu kliničku sliku, ne reagiraju na standardno liječenje ili se neočekivano pogoršavaju bez jasnog medicinskog razloga.
Zašto osobe to čine?
Točan uzrok fakticijskog poremećaja još uvijek nije poznat. Smatra se da nastaje kao posljedica međudjelovanja psiholoških, bioloških i životnih čimbenika.
Brojna istraživanja pokazuju da su osobe s ovim poremećajem češće tijekom života doživjele fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje, zanemarivanje, ozbiljne bolesti u djetinjstvu ili gubitak bliske osobe. Kod nekih je važnu ulogu moglo imati odrastanje u okolini u kojoj je bolest bila jedini način dobivanja pažnje i njege.
Stručnjaci također smatraju da se iza ovakvog ponašanja može skrivati dubok osjećaj nesigurnosti, nisko samopoštovanje, strah od napuštanja ili teškoće u izgradnji vlastitog identiteta. Uloga pacijenta tada postaje način na koji osoba zadovoljava emocionalne potrebe koje ne uspijeva ostvariti na zdraviji način.
Fakticijski poremećaj često se javlja zajedno s drugim psihičkim poremećajima, poput depresije, anksioznosti ili poremećaja osobnosti.
Kada bolest nije usmjerena na sebe
Posebno težak oblik ovog poremećaja jest fakticijski poremećaj nametnut drugoj osobi, ranije poznat kao Munchausenov sindrom putem posrednika.
U tom slučaju osoba, najčešće roditelj ili skrbnik, lažno prikazuje drugu osobu kao bolesnu ili joj čak namjerno izaziva simptome kako bi dobila liječničku pažnju i suosjećanje okoline.
Najčešće su žrtve mala djeca koja prolaze kroz brojne nepotrebne pretrage, liječenja pa čak i operacije. Budući da je riječ o ozbiljnom obliku zlostavljanja, svaka sumnja zahtijeva hitnu reakciju zdravstvenih djelatnika i nadležnih institucija.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnosticiranje fakticijskog poremećaja jedan je od najvećih izazova u psihijatriji. Osobe često vrlo uvjerljivo prikrivaju svoje ponašanje, a liječnici pritom moraju biti sigurni da simptomi nisu posljedica stvarne bolesti.
Zbog toga dijagnoza zahtijeva detaljan razgovor s pacijentom, pregled medicinske dokumentacije, fizikalni pregled te odgovarajuće laboratorijske i slikovne pretrage. Kada postoji sumnja na fakticijski poremećaj, važnu ulogu ima i psihijatrijska odnosno psihološka procjena.
Pritom je iznimno važno pristupiti pacijentu bez osuđivanja. Izravno optuživanje za laganje najčešće dovodi do prekida liječenja i traženja pomoći u drugoj zdravstvenoj ustanovi.
Kako se liječi?
Liječenje nije usmjereno na razotkrivanje osobe, nego na razumijevanje razloga koji stoje iza njezina ponašanja i sprječavanje daljnjeg ugrožavanja zdravlja.
Najvažniji cilj jest smanjiti rizik od nepotrebnih medicinskih zahvata i samoozljeđivanja. U liječenju često sudjeluje tim stručnjaka koji uključuje liječnike različitih specijalnosti, psihijatra, psihologa i po potrebi članove obitelji.
Temelj liječenja je psihoterapija, osobito kognitivno-bihevioralna terapija, tijekom koje osoba uči prepoznati obrasce razmišljanja i ponašanja koji održavaju poremećaj te razvija zdravije načine suočavanja sa stresom i emocionalnim teškoćama.
Ne postoji lijek koji izravno liječi fakticijski poremećaj, ali se lijekovima mogu uspješno liječiti pridružena stanja poput depresije ili anksioznosti.
Moguće komplikacije
Ako se poremećaj ne prepozna na vrijeme, posljedice mogu biti ozbiljne. Osobe se mogu izložiti nepotrebnim operacijama, invazivnim dijagnostičkim postupcima i lijekovima koji nose rizik nuspojava. U nekim slučajevima dolazi do trajnih oštećenja organa, teških infekcija pa čak i smrtnog ishoda zbog samoozljeđivanja.
Osim zdravstvenih posljedica, poremećaj često narušava obiteljske odnose, profesionalni život i povjerenje između pacijenta i zdravstvenih djelatnika. Kod fakticijskog poremećaja nametnutog drugoj osobi posljedice mogu biti još ozbiljnije jer uključuju fizičko i psihičko zlostavljanje žrtve.
Može li se spriječiti?
Budući da točan uzrok nije poznat, ne postoji način kojim bi se fakticijski poremećaj mogao spriječiti. Ipak, rano prepoznavanje i pravodobno uključivanje stručnjaka za mentalno zdravlje mogu znatno smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija.
Ako primijetite da bliska osoba uporno izmišlja ili izaziva zdravstvene tegobe, važno je reagirati smireno i bez optuživanja. Umjesto sukoba, korisnije je ponuditi podršku i potaknuti osobu da razgovara sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Iako je riječ o rijetkom poremećaju, njegovo pravodobno prepoznavanje može spriječiti ozbiljno narušavanje zdravlja te pomoći oboljelima da pronađu sigurnije i zdravije načine suočavanja s emocionalnim teškoćama.
(Ordinacija.hr)
