Poremećaj tjeskobe zbog bolesti može ozbiljno narušiti kvalitetu života. Saznajte zašto nastaje, kako se dijagnosticira i koje terapije postoje.
Svi se s vremena na vrijeme brinemo za svoje zdravlje. Međutim, kod nekih ljudi ta briga postaje stalna i neprestano ih opterećuje, čak i kada nema dokaza da su bolesni. Riječ je o poremećaju tjeskobe zbog bolesti, poznatom i pod starijim nazivom hipohondrija ili hipohondrijaza.
Što je hipohondrija?
Osobe koje pate od ovog poremećaja, kako ističu stručnjaci iz Cleveland Clinic, uvjerene su da imaju ozbiljnu bolest ili da su pod velikim rizikom da se razbole. Često pogrešno tumače uobičajene tjelesne procese, poput ubrzanog rada srca ili znojenja, kao znak teške bolesti.
Za zdravstvene stručnjake ti strahovi mogu izgledati neutemeljeni jer ne postoje medicinski nalazi koji bi ih potvrdili. No, za oboljele su ti strahovi itekako stvarni i ne mogu ih jednostavno isključiti.
Čak i nakon urednih nalaza i pregleda, osobe s ovim poremećajem često ne mogu prestati misliti na mogućnost da su ozbiljno bolesne. Takva opsesivna zabrinutost može ozbiljno narušiti njihove odnose, radni život i opću kvalitetu života.
Dvije vrste ponašanja
Poremećaj tjeskobe zbog bolesti obično se očituje u dva oblika:
- Tip koji traži skrb – osobe provode puno vremena kod liječnika, traže mišljenja više stručnjaka i inzistiraju na dodatnim testovima
- Tip koji izbjegava skrb – osobe ne žele odlaziti liječniku jer misle da im on neće vjerovati ili da neće shvatiti ozbiljno njihove simptome, što dodatno povećava strah
Koliko je čest ovaj poremećaj?
Poremećaj tjeskobe zbog bolesti vrlo je rijedak te pogađa otprilike 0,1% ljudi, a najčešće se pojavljuje u ranoj odrasloj dobi.
Simptomi koje treba prepoznati
Osnovni simptom je stalna, ali neutemeljena zabrinutost za zdravlje. Vrsta bolesti o kojoj se osoba brine često se mijenja.
Najčešći znakovi uključuju:
- izbjegavanje ljudi i mjesta iz straha od zaraze
- neprestano istraživanje bolesti i simptoma
- pretjerivanje u vezi s težinom simptoma (primjerice, kašalj se tumači kao rak pluća)
- visoka razina tjeskobe o vlastitom zdravlju
- opsesivno praćenje normalnih tjelesnih funkcija (rad srca, disanje)
- stalno provjeravanje znakova bolesti
- traženje uvjeravanja od bližnjih da je sve u redu
- nelagoda zbog normalnih procesa u tijelu poput plinova ili znojenja
Zašto nastaje?
Točan uzrok nije poznat, no stručnjaci navode nekoliko rizičnih čimbenika:
- ozbiljna bolest u djetinjstvu ili u obitelji
- traumatična iskustva poput zlostavljanja ili zanemarivanja
- visoka razina stresa
- obiteljska povijest anksioznosti ili depresije
- proživljena trauma poput fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja
Moguće posljedice
Neprestana briga za zdravlje može ozbiljno utjecati na psihičko i fizičko stanje te na odnose s drugima. Osobe se mogu suočiti s:
- financijskim poteškoćama zbog čestih pregleda i testova
- propuštanjem posla i rizikom od nezaposlenosti
- nepotrebnim medicinskim testovima i komplikacijama
- depresijom i suicidalnim mislima
Ako imate misli o samoozljeđivanju, odmah potražite pomoć stručnjaka.
Kako se dijagnosticira?
Dijagnoza se postavlja na temelju kriterija iz DSM-5 (dijagnostički priručnik Američke psihijatrijske asocijacije), a koji uključuju:
- stalnu zabrinutost oko bolesti
- nedostatak simptoma ili postojanje samo blagih simptoma
- izraženu anksioznost vezanu uz zdravlje
- učestalo provjeravanje zdravlja ili, suprotno, izbjegavanje liječnika
- trajanje simptoma najmanje šest mjeseci
- isključenje drugih poremećaja koji bi mogli objasniti simptome
Liječenje i terapija
Najbolje rezultate, smatraju stručnjaci, daje kombinacija liječenja i psihološke podrške. Cilj je smanjiti simptome i poboljšati kvalitetu života. Mogućnosti uključuju:
- lijekove poput antidepresiva i anksiolitika,
- psihoterapiju, osobito kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT), koja pomaže prepoznati i mijenjati obrasce razmišljanja te naučiti zdrave načine suočavanja sa strahom.
Poremećaj je kroničan i simptomi se mogu povremeno smanjivati, a zatim ponovno pojavljivati. No, uz odgovarajuću podršku i terapiju, moguće je naučiti držati simptome pod kontrolom.
Može li se spriječiti?
Nažalost, brojni stručnjaci smatraju kako ne postoji poznat način prevencije. Međutim, rana pomoć stručnjaka te podrška obitelji i prijatelja mogu ublažiti simptome i pomoći u boljem nošenju s poremećajem.
Kada se obratiti liječniku?
Razgovarajte sa svojim liječnikom ako vi ili vaši bližnji primijetite znakove pretjerane zdravstvene tjeskobe. Posebno je važno potražiti pomoć ako se pojave simptomi depresije, intenzivne anksioznosti ili suicidalne misli.
Hipohondrija vs. somatizacija
Na prvi pogled djeluju slično, no poremećaj tjeskobe zbog bolesti i somatski simptomatski poremećaj nisu ista stvar. Oba poremećaja uključuju pretjeranu zabrinutost za zdravlje, no ključna je razlika:
- kod poremećaja tjeskobe zbog bolesti nema stvarnih ili postoje samo blagi simptomi,
- kod somatskog simptomskog poremećaja simptomi su prisutni, ali testovi često ne mogu otkriti njihovu jasnu fizičku osnovu.
Briga za zdravlje normalna je i potrebna. No, kada ona postane opsesivna i otežava svakodnevni život, važno je potražiti stručnu pomoć. Poremećaj tjeskobe zbog bolesti izazovan je, ali uz terapiju i podršku moguće je ponovno pronaći ravnotežu i kvalitetu života.
(Ordinacija.hr)
