Intenzivan strah od zatvorenih prostora može ometati posao, društveni život i obiteljske obaveze. Saznajte kako se učinkovito nositi s klaustrofobijom i vratiti kontrolu nad životom.
Klaustrofobija je intenzivan i iracionalan strah od zatvorenih ili skučenih prostora. Za razliku od običnog straha, koji nas može zaštititi od stvarne opasnosti, fobija se ne može mjeriti sa stvarnom prijetnjom i može ozbiljno ometati svakodnevni život.
Fobije postaju problem kada ograničavaju vašu sposobnost rada, utječu na odnose s obitelji i prijateljima te smanjuju samopouzdanje. Osobe s klaustrofobijom često izbjegavaju određene situacije, što može dovesti do izolacije i stresa.
Koje situacije mogu izazvati klaustrofobiju?
Najčešći okidači uključuju:
- Tuneli i podzemni prolazi
- Dizala, mala vozila i vlakovi
- Avioni i špilje
- Podrumi i male sobe bez prozora ili s prozorima koji se ne mogu otvoriti
- MRI uređaje i druge medicinske uređaje
- Samo razmišljanje o boravku u zatvorenom prostoru
Čak i pomisao na zatvoren prostor može izazvati osjećaj panike kod osoba s klaustrofobijom.
Kako se osjećaju klaustrofobičari?
Osobe s klaustrofobijom mogu osjećati intenzivnu tjeskobu i paniku u zatvorenim ili uskim prostorima. Simptomi uključuju:
- Teškoće s koncentracijom i svakodnevnim funkcioniranjem
- Opsesivne misli o zatvorenim prostorima koje mogu trajati i noću
- Fizičke simptome poput znojenja, drhtanja, ubrzanog rada srca, stezanja u prsima, osjećaja gušenja, vrtoglavice i trnaca
- Emocionalne simptome poput straha od gubitka kontrole, nesvjestice, osjećaja tjeskobe i straha od smrti
Kod djece se simptomi mogu manifestirati kroz plač, ispade bijesa, ukočenost ili držanje za roditelja.
Koliko je česta klaustrofobija?
Procjenjuje se da oko 12,5% populacije pati od klaustrofobije. Većina osoba s određenom fobijom boji se tri situacije ili objekta, dok oko 75% ima strah od više od jednog okidača. Klaustrofobija je češća kod žena, a većina fobija razvija se u djetinjstvu ili adolescenciji. Ipak, bilo tko u bilo kojoj dobi može razviti ovu fobiju.
Koji su simptomi?
Simptomi klaustrofobije slični su simptomima tjeskobe i napada panike te se dijele na fizičke i emocionalne.
Fizički simptomi:
- Znojenje, drhtanje, ubrzan rad srca
- Stezanje u prsima, teškoće s disanjem
- Vrtoglavica, osjećaj omaglice, slabost
- Suha usta, trnci, bolovi u trbuhu, osjećaj “leptirića”
- Zvonjava u ušima, osjećaj gušenja
Emocionalni simptomi:
- Strah od gubitka kontrole ili nesvjestice
- Intenzivna tjeskoba i panika
- Snažna potreba za napuštanjem situacije
- Svijest da je strah iracionalan, ali nemogućnost njegovog prevladavanja
- Strah od smrti
Što uzrokuje klaustrofobiju?
Uzroci klaustrofobije nisu u potpunosti jasni, ali mogu uključivati:
- Traumatski događaj u djetinjstvu, npr. zarobljavanje u uskom prostoru
- Okidač u odrasloj dobi, npr. zaglavljivanje u dizalu ili turbulencija u avionu
- Izloženost roditeljskom strahu od zatvorenih prostora
- Genetske faktore i neurokemijsku preaktivnost amigdale u mozgu
Kako se dijagnosticira?
Liječnik može dijagnosticirati klaustrofobiju ako:
- Strah traje najmanje šest mjeseci
- Strah se javlja u specifičnim situacijama ili s objektima
- Strah se pojavljuje odmah pri susretu s okidačem ili njegovom pomisli
- Osoba izbjegava situacije ili ih podnosi s intenzivnim strahom
- Strah se ne može mjeriti sa stvarnom opasnosti
- Strah ometa svakodnevni život
Procjena uključuje razgovor s pacijentom, upitnike i procjenu utjecaja straha na svakodnevne aktivnosti. Liječnik može istražiti i nedavne životne promjene, stresore te lijekove i dodatke prehrani koje osoba koristi.
Kako se liječi?
Psihoterapija
Dva najčešća oblika terapije su eksponencijska terapija i kognitivno-bihevioralna terapija (CBT).
Eksponencijska terapija – Pacijent se postupno izlaže situacijama koje izazivaju strah, bilo u stvarnom okruženju, kroz sjećanja ili virtualnu stvarnost. Cilj je da osoba nauči upravljati strahom i osjeti kontrolu nad situacijama koje su prije izazivale paniku. Terapija uključuje i vježbe opuštanja i disanja.
Kognitivno-bihevioralna terapija – KBT pomaže osobi prepoznati i promijeniti negativne misli te razviti strategije suočavanja sa strahom. Uključuje razgovor, vježbe smirivanja i suočavanje sa strahom umjesto izbjegavanja.
Lijekovi
Ponekad se propisuju lijekovi kratkotrajno kako bi se ublažila tjeskoba, npr. prije leta ili medicinskog pregleda:
- Benzodiazepini (alprazolam, klonazepam, diazepam)
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) (paroksetin, escitalopram)
Bez liječenja, klaustrofobija može trajati cijeli život i izolirati osobu od društvenih aktivnosti. Srećom, fobije su vrlo uspješno lječive, posebno uz eksponencijsku terapiju, a značajan napredak može se postići već unutar nekoliko tjedana do mjeseci.
Kako si pomoći?
Osim stručnog liječenja, korisno je:
- Razgovarati s nekim kome vjerujete
- Prakticirati tehnike opuštanja – duboko disanje, meditacija, mindfulness, progresivno opuštanje mišića
- Pridružiti se grupama za podršku
- Provjeriti tečajeve prevladavanja straha (npr. strah od letenja)
- Voditi brigu o zdravlju – uravnotežena prehrana, dovoljno sna, redovita tjelovježba
Klaustrofobija i MR pregled
Za osobe koje pate od klaustrofobije, odlazak na magnetsku rezonancu (MR) pregled može biti posebno stresan, no postoje strategije koje mogu pomoći da se pregled provede što ugodnije i bez panike.
- Obavijestite liječnika prije pregleda
- Provjerite mogućnost otvorenog MR uređaja
- Koristite slušalice, tipku za paniku i razgovor s tehničarem
- Vježbe disanja i vizualizacija smirujućih scena mogu pomoći
Kada posjetiti liječnika?
Ako klaustrofobija značajno utječe na vaš svakodnevni život, važno je potražiti stručnu pomoć. Postoji nekoliko znakova koji upućuju da je vrijeme za posjet liječniku.
- Strah ometa svakodnevne aktivnosti ili rad
- Sprečava sudjelovanje u događanjima s obitelji i prijateljima
- Konstantno preplavljuje misli
- Drži osobu budnom noću
(Ordinacija.hr)
