U našem jeziku vjerojatno nema riječi koja bi imala toliko definicija ili o kojoj bi se na toliko dubok način govorilo u poeziji, kazalištu, romanima i filozofskim i teološkim tekstovima kao o riječi “ljubav”. Kako je god određivali i što god pisali o njoj, u vezi s ljubavlju svakako je najvažnije to što s njom činimo.
Grci su stvorili nekoliko definicija ljubavi.
EROS je romantična ljubav, zaljubljenost od koje osjećate titranje u želucu.
STORGE je ljubav kakvu osjećamo prema članovima obitelji, ljubav sigurnosti.
PHILEO ili drugarstvo, tip je ljubavi koju osjećamo prema prijateljima.
Najvažnija je ljubav, međutim, AGAPA.
AGAPA je nesebična ljubav koja daje i za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste i razvija se kad je dajete. Poput pravog čuda, što je više dajete, to je više imate.
Riječ je o ljubavi kojoj su nas poučavali veliki duhovni vođe poput Isusa, Budhe, Muhameda, Lao-Cea, Konfucija i drugih.
Pisac C.S. Lewis usporedio je AGAPU s oruđem potrebnim za njegovanje vrta prepunog obilja. Pred nama je uvijek mogućnost izbora. Možemo dopustiti da vrt našeg života netaknut nestane pod gustim raslinjem i korovom, ili možemo uzeti odgovarajući alat i brinuti se za vrt sve dok ne stvorimo mjesto nezamislive ljepote – prepuno cvijeća i sveg potrebnog povrća. Jedno od najvažnijih oruđa može biti naša pripravnost na davanje ljubavi.
AGAPA je bezuvjetna ljubav koju Bog daje bez obzira na to kako izgledamo, koliko novca imamo, koliko smo pametni, čak i bez obzira na to koliko naši postupci katkada mogu biti bez ljubavi. Bog nas voli bezuvjetno, a tako bismo trebali nastojati voljeti i mi. Kad dajemo agapu postaje nam lakše voljeti neprijatelja, podnositi one koji nas nerviraju i pronaći nešto što ćemo cijeniti u svakome na koga naiđemo.
Stalno vježbanje nije namijenjeno samo glazbenicima, sportašima i ostalima koji se moraju neprestano truditi da bi razvijali sposobnosti. Kako bismo razvili agapu, također moramo uvježbavati izražavanje iskrene ljubavi sve dok nam to ne postane prirodnim, poput disanja. Kad dođe do toga, ljubav će moći nesmetano istjecati iz nas i utjecati u nas poput zraka koji nam pri disanju ulazi i izlazi iz pluća.
“Knjiga životnih zakona”, John Marks Templeton, str.109
Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
