Želimo primjerice da nam supružnik ili prijatelj bude mršaviji, ili točniji ili pak da ne bude tako rastrošan, da bude ambiciozniji, ili možda da nam posvećuje više pažnje.
Postoji milijun različitih načina na koje želimo izmijeniti životne i poslovne partnere, rodbinu i prijatelje. Dobro nam je poznato kako se osjećamo kada ne reagiraju točno onako kako bismo željeli i kada ne žive u skladu s ciljevima koje smo im zacrtali. Srdimo se, uznemireni smo i gubimo duševni mir. Za te osjećaje možda čak krivimo prijatelja i supružnika ili poslovnog partnera.
Kada težimo cilju da nekoga volimo upravo onakvoga kakav jest, a istodobno u cilju da ga izmijenimo, tada smo u sukobu. Šaljemo poruku: “Voljet ću te ako se promijeniš tako da tvoje ponašanje zadovolji moje potrebe.” To je, naravno, upravo suprotno bezuvjetnoj ljubavi. Dajemo drugoj osobi na znanje kako je ne možemo voljeti onakvu kakva jest, nego samo ako se promijeni.
Kada je cilj promijeniti drugu osobu, onda toj osobi zapravo dajemo moć nad našim duševnim mirom. Naš mir ovisi o promjeni drugih ljudi ili njihova ponašanja u skladu s našim željama. Naši doživljaji ovise o tome žive li oni prema uvjetima koje smo im postavili. Ako se ne prilagode našim kalupima, frustrirani smo i srditi i opet ne možemo pronaći duševni mir.
Kad počinjemo osjećati da naš osobni mir ovisi o promjeni druge osobe, najviše ćemo si pomoći ako se zapitamo: “Što mi je potrebno da bih s tobom pronašao mir i sreću?” Sada je težište na tome da mijenjamo sebe, a ne druge.
Da bismo to izabrali, trebamo samo napustiti ideju da je druga osoba ta koja se mora mijenjati. Sjetimo se da je duševni mir unutarnji proces i nema ničega zajedničkoga s onim što se događa izvan nas. Kada kao jedini cilj izaberemo mir, izabiremo povjerenje u vlastitu snagu da taj mir nađemo u sebi, a druge ljude ljubimo onakvima kakvi jesu.
“Ljubav je odgovor”, Gerald G. Jampolsky & Diane V. Cirincione, str. 153
Znanje, Zagreb, 1998.
