Ona je HRT-ova voditeljica i zvijezda u pravom smislu te riječi, jer s nevjerojatnom lakoćom osvaja ljude oko sebe, prepoznatljiva je i cijenjena u svom poslu, no zbog svega toga nije nimalo fascinirana vlastitom “veličinom”. S Danielom smo razgovarali o 30-godišnjoj karijeri, ali i svemu onome što je veseli kad se ugase kamere.
Britkost, spontanost, inteligentan humor, dojam da s nevjerojatnom lakoćom obavlja svoj posao, samo su neke od osobina koje će većina ljudi prvo pomisliti kad vide televizijsku voditeljicu Danielu Trbović. Ova HRT-ova voditeljica doista je zvijezda u pravom smislu te riječi, jer s nevjerojatnom lakoćom osvaja ljude oko sebe, prepoznatljiva je i cijenjena u svom poslu, no zbog svega toga nije nimalo fascinirana vlastitom “veličinom”. U to smo se uvjerili dok smo je u zgradi HRT-a intervjuirali: srdačno je pozdravljala kolege, sa svima razmijenila pokoju rečenicu, spremno pozirala fotografu i s puno šarma odgovarala na pitanja, kao da tog jutra nije ustala u 5 kako bi već u 7 pozdravila gledatelje emisije “Dobro jutro, Hrvatska”, a potom i odradila montažu za vlastitu emisiju “Žene povjerljivo”.
Jennifer Lopez prezadovoljna rezultatima nove dijete, ali stručnjaci ne dijele njeno oduševljenje
S Danielom smo razgovarali o karijeri koja traje puna tri desetljeća, zdravom načinu života, ali i životnim mudrostima koje su joj donijele zrele godine. No njoj su godine samo broj, jer Daniela izgleda kao da joj one baš ništa ne mogu.
Od 2016. ste angažirani u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” i, čini se, kako i u ovoj, uvjetno rečeno, ozbiljnijoj ulozi dobro plivate. Kako vam se sviđa u Jutru?
Nekad mi je bilo nevjerojatno da ću se buditi u pet ujutro, jer sam u mladosti bez problema mogla spavati do podne, a sada se bez problema ustajem iz kreveta. Kako odlazim kasno na spavanje, najčešće ne uhvatim više od pet sati sna, ali mi to ne smeta. Emisija “Dobro jutro, Hrvatska” najgledanija je i najdugovječnija emisija na HRT-u i drago mi je da sam sada već tri godine dio te ekipe. Emisija je ozbiljna načinom kako pristupamo radu, no prije svega je jedna dinamična, topla, opuštena. Naravno, možete je raditi na različite načine, ali generalno smatram da gledatelje “ne ubijamo” ozbiljnim formama.
Je li došlo do zasićenja?
Da, puno je godina proletjelo, no smatram kako je sjajno kad čovjek uhvati neku zanatsku sigurnost, rutinu. U ovom poslu najljepše je upravo to što nema kolotečine. Posljednje tri godine radim “Dobro jutro, Hrvatska”, isto toliko “Žene povjerljivo”, povremeno kapnu neki drugi projekti i voditeljski angažmani… Nema dosade. Posao je dinamičan. Ponekad bih čak i voljela da je dosadniji (smijeh).
S obzirom na bogato iskustvo, pa i vlastiti talk show, koji se smatra pravim dosegom voditeljskog posla, imate li uopće još nekih televizijskih ambicija?
Tri godine radim “Žene povjerljivo”, emisiju posvećenu snažnim ženama i ženskoj moći, no prije toga sam radila “Osmi kat”, lifestyle emisiju u kojoj smo donosili različite teme i ljudske priče, a koja je bila na programu četiri dana u tjednu. Nakon nje išla je “Večer na osmom katu”, tako da u šali znam reći kako od 2010. samo sjedim i razgovaram. U ovom sam poslu prošla sve, od igle do lokomotove, što se kaže. Od projekata na Z1, gdje smo se još igrali televizije, preko velikih televizijskih showova poput nedjeljnog showa uživo “Sunce” ili “Sedme noći”. Svakako moram spomenuti i kviz “Najslabija karika”, koji sam obožavala raditi i koji je trajao šest sezona. Ja sam tip od rada, reda i discipline, a u kvizovima su stvari vrlo čvrsto posložene, i još kad vam ostavljaju prostora za improvizaciju, to je sjajno. A baš je takva bila Karika.
Jennifer Aniston ima 50 godina i izgleda bolje nego ikad! Evo što savjetuje svim ženama
Show “Žene povjerljivo” već je neko vrijeme na ekranima. Kako ste zadovoljni gledanošću, po kojem ključu birate goste za emisiju i možete li možda izdvojiti neku emisiju ili gošću koju posebno pamtite?
Sve naše gošće izuzetno su zanimljive i tople osobe, ali uvijek postoji netko za koga unaprijed znate da je zicer. Primjerice, Mani Gotovac. O kojoj god temi progovori, unese svoju energiju. Netko tko ima toliko životnog iskustva, šarma i energije, imponira. Tu je i Sanja Sarnavka, Rada Borić, Ksenija Erker. Ako želite da vam netko nešto lijepo i toplo priča, o obitelji, djeci, karijeri… Ksenija je također zicer.
Ljudi vas danas, čini mi se, povezuju sa zabavno-glazbenim emisijama. Poznato je da ste više od 10 godina vodili Hit depo s Hamedom Bangourom i to vas je na neki način obilježilo. Kako danas gledate na taj dio svoje karijere, nedostaju li vam emisije tog formata?
Hit depo radili smo 14 godina. Uz nas su odrastale generacije. To je bilo jedno potpuno drugo vrijeme, nije bilo interneta, pametnih telefona, kabelskih televizija. Danas ta emisija ne bi imala tu težinu, no tada smo, s domaćom i stranom top listom, prvi otvorili tu jednu novu televizijsku nišu. Bili smo zanimljivi, novi i normalno je da nas pamte. Danas mi je zanimljivo kad čujem od nekih klinaca kako su me njihove mame i tate gledale u Hit depou. To znači da sam jako dugo prisutna.
Pratite li danas glazbu, što privatno volite i slušate?
Kad je glazba u pitanju, otvorila sam sve čakre. Volim raznolike žanrove, retro, evergreene, jazz… Moja sestra i ja ne propuštamo koncerte Jazz orkestra HRT-a po Zagrebu.
Često spominjete sestru Natašu. Jako ste povezane?
Tamo negdje nakon 20 i nešto godina života konačno smo se otkrile. Trebalo nam je! (smijeh). Razlika je četiri godine među nama pa se teško bilo hvatati u nekim pubertetskim godinama. Trebalo nam je neko vrijeme da sazrijemo i da shvatimo kako smo jedna drugoj jako vrijedne i jako dobre. Toga smo danas jako svjesne i mogu reći da je to baš velika životna blagodat. Nas dvije se nerijetko zezamo da smo prave “sisters of mercy”.
Mnogima se čini kako se godinama ne mijenjate, ne starite. Je li to rezultat discipline? Koliko uopće pažnje posvećujete vježbanju?
Teško je u ovom poslu biti discipliniran. Ovaj posao, koliko god je poticajan i uzbudljiv, ujedno je i stresan. Nosi sa sobom iznimno veliku odgovornost, bez obzira na svu moju rutinu i iskustvo. Uostalom, samohrani sam roditelj i živim u vremenu u kojem je sve tako ubrzano, a kad je netko takav control freak kao ja, nije mu jednostavno. No valjda dobro starim, a ima nešto i u genetici, s obzirom na to da su mama i tata uvijek imali dobru liniju. Cijelo djetinjstvo i srednju školu odlazila sam na ples, pa valjda tijelo pamti. Moje je naučeno na akciju i brzo se vraćam u formu. Posljednje vrijeme zapostavila sam odlaske na pilates, ali namjeravam se opet aktivirati. Zadnje tri godine imam i psa, pa sam stalno na cesti, u šetnjama.
Je li u 50-ima teže u smislu fizičkog zdravlja?
Od 40. do 50. osjećate se psihički i fizički sjajno, no u 50-ima počnete shvaćati da se tijelo mijenja. Kao kad kod djeteta vidite da sazrijeva i raste, tako u 50-ima vidite da sve pomalo gubi sjaj, slabi tonus kože i sl. I tako počete mrziti svlačionice po trgovinama i gornja hladna svjetla (smijeh).
Je li vam zrelost donijela mudrost i nekakve drugačije poglede na život?
Nikada nisam znala što želim, nisam tip od velike odlučnosti, treba mi jako puno da neke stvari “skuham”, ali kad ih “skuham”, onda je to to. Danas sam definitivno spremnija ugađati sebi, i to doživljavam kao svoju malu pobjedu. Dugo mi je trebalo da dođem do stupnja da sve mogu ostaviti sa strane bez neke veće grižnje savjesti. Doduše, nije svejedno kad mi je stan svinjac, ali nekako preživim.
I sin Lovro sada ima 17 godina, pa vam je i s te strane jednostavnije…
S muškarcima je to “work in progress”. Ne moram više biti 24 sata prisutna, odnosno odlaziti od kuće samo kad idem na posao, što sam prije stalno radila. Kako sam samohrani roditelj, kad je Lovro bio mali, nisam se nigdje kretala osim na posao, a kad bih i imala slobodnog vremena, uglavnom bih ugađala njemu. No ne doživljavam to kao neku žrtvu, s razlikom što sam danas ipak spremna ugađati i sebi.
Je li pubertet tako strašan kako se o njemu priča?
U moje vrijeme nitko nije bolovao od puberteta, danas je to trend. No naša djeca drugačije odrastaju od nas, pa ih treba razumjeti. Makar ponekad nije jednostavno.
Pretpostavljam da Lovro nije previše oduševljen kad u javnosti pričate o njemu, no svaka se mama voli pohvaliti svojim djetetom. Što biste rekli o Lovri, kakva je osoba?
On je definitivno društvenjak, vrlo socijalno inteligentan, topla i empatična osoba te jasno zna razlikovati što je dobro, a što loše.
Lovro se bavi boksom. Gledate li njegove mečeve ili, bolje rečeno, možete li kao mama gledati svoje dijete u boksačkom ringu?
Boks je trenutačno na čekanju. Na to sam gledala kao na svojevrsnu kompenzaciju muškog lika u obitelji, neke muške energije, nečega što mu ja kao majka nisam mogla dati. Kad je jednom prilikom s klubom bio u Italiji, natjecanje sam gledala u redakciji preko live streaminga i moram priznati kako mi je to bio jedan od najvećih stresova u životu. Kad bih gledala njegove borbe uživo, obično bih ga fotografirala, pa je između njega i mene uvijek bio objektiv fotoaparata, kao da je objektiv malo kompenzirao udarce.
S obzirom na to da više od desetljeća imate problem sa štitnjačom, možete li nam otkriti kako bolest držite pod kontrolom?
Na terapiji sam od 2006. godine, živim u skladnom suživotu sa svojim hormonima, redovito sam na kontroli i sve je u redu. Mnoge žene danas imaju problema sa štitnjačom, no bez obzira na to žive kvalitetno. Bitno je slušati naputke liječnika, pratiti stanje i, ako je potrebno, mijenjati doze u dogovoru s liječnikom.
Što vas privatno veseli i kako provodite dane kad ne radite?
Nemam puno slobodnog vremena, a ono malo što imam volim iskoristiti za šetnju. Najviše volim ujutro sa psom prošetati Jarunom, dok još nema gužve. Jarun mi je osobito idiličan i miran u zimska jutra. Općenito volim jutra, kada nema gužve. Primijetila sam da mi sve više smeta vreva. A opet volim otići sa sestrom na neku kazališnu ili kino premijeru, volim i glazbu. Ako nemam nekakvih obveza, lijepo je i dokoličariti.
Kako vitku liniju održava Jelena Lešić? “Jedem jako puno i često, ali imam brz metabolizam”
Danijela Petrov/magazin Ordinacija.hr
Foto: Davor Pukalvec/Pixsell
