Skrivajući se iza literarne paučine cinizma i ironije, francuski pisac Jean-Louis Fournier u ovom autobiografskom romanu tematizira iskustvo oca dvojice hendikepiranih sinova. Pritom razotkriva najtananije dijelove ljudske duše i njezinu sposobnost prilagodbe na životnu tragediju.
Fournier dira u najosjetljiviju žicu ljudske osjećajnosti izbjegavajući pritom jeftino sentimentaliziranje, prepuštajući nizu autentičnih vinjeta obiteljskog života da govore sami o sebi.
Riječ je o djelu koje istodobno predstavlja svu krhkost ljudskog bića, ali i njegovu veličinu i snagu koju mu pruža jedino iskrena ljubav i osobna etika, rečeno kantovski: “Dvije stvari ispunjavaju dušu uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni.”
Izdavač: Znanje
D.Š.
