Ženina kosa stoljećima se nazivala njezinim “kraljevskim ukrasom”, ali sve žene koje poznam govore u svojoj povezanosti sa svojom kosom kao o noćnoj mori. Osobno ne poznam nijednu ženu koja doista voli svoju kosu, već samo žene koje se bore s njom.
Kosa je živa,
snažna, žustra, metafizička energetska snaga koju treba poštivati,
računati na nju i pomiriti se s njom, ali ona se ne može kontrolirati ništa
više nego atomska fuzija. Povremeno ju se može nagovoriti da bude podatna (o
tim skretanjima govorimo kao o “dobrim danima kose”), ali nemoguće ju
je pokoriti. Sjetite se samo novca, vremena, stvaralačke energije i osjećaja
koje ulažemo u kosu.
Većina nas
postoji pod pritiskom kolektivne halucinacija zvanim “mit ljepote”.
Svima su nam isprali mozak do te mjere da vjerujemo da bi se, kad bismo samo
mogli nabaviti pravi šampon, regenerator, staviti dobru trajnu ondulaciju,
dobro obojati i ošišati je, naša kosa konačno ponašala poput one kod žena koje
rade u svijetu zabave – na televiziji, filmu i modi. Te iste, usput, ne uređuju
same svoju kosu. Sve bismo mi imale, ako ne sjajnu, a ono bar pristojno uređenu
kosu kad bismo mogle svaki dan pozvati profesionalnog frizera, ili kad bismo to
mogle učiniti bar kad se pojavljujemo u javnosti. Ali, za mene to nije stvarni
život, a vjerojatno nije ni za vas.
Razmislite o
vremenu koje ste voljni provesti svaki dan radeći na kosi. To je vrlo važno.
Vidite možete li naći neko srednje rješenje, koje će vas učiniti sretnom. Ako
razmišljate o drastičnim zahvatima, kao što je prijelaz s duge na kratku kosu,
stavite slike nove frizure na ogledalo nekoliko tjedana prije, kako bi se
naviknuli, prije nego što dođe do promjene. Onda vam to neće biti šok. Iznad
svega, pokušajte ne popustiti impulsima. Svi mi imamo dana kad vrištimo: “Moram
nešto učiniti s kosom”. Ali to nisu dani kad to treba učiniti. Upamtite, s
kosom koju poznate lakše je postupati nego s onom koju ne znate. Ali, budite
otvoreni prema promjenama, jer u životu ima malo radosti koje su jednake onoj
kad konačno otkrijemo pravu frizuru. Ako se dogodi i ono najgore, nakon
što obrišete oči, sjetite se da je to ipak samo kosa. Ona će opet narasti,
a vi ćete postati mudriji.
“Sitne
radosti”, Sarah Ban Breathnach, str. 157.
Mozaik knjiga,
Zagreb, 1999.
