Sve ljudske akcije potaknute su na najdubljoj razini jednom od dviju emocija, strahom ili ljubavlju.
Uistinu postoje
samo dva osjećaja – samo dvije riječi u jeziku duše: LJUBAV i STRAH. To su
suprotni krajevi velike polarne oprečnosti koju sam napravio kada sam stvorio
Svemir i vaš svijet kakav danas poznajete.
To su dvije
točke – alfa i omega – koje omogućavaju postojanje sustava koji vi nazivate “relativnošću”. Bez tih dviju točaka, bez te dvije ideje o stvarima, ne bi mogla
postojati ni jedna druga ideja.
Svaka ljudska
misao i svaka ljudska akcija temelji se bilo na ljubavi, bilo na strahu. Ne
postoji drugi ljudski poticaj i sve druge ideje su izvedenice tih dviju. One su
naprosto različite verzije – različiti oblici iste teme.
Duboko razmisli
o tome i vidjet ćeš da je to istina. To je ono što sam ja nazvao
Pokroviteljskom Mišlju. To je misao o ljubavi ili o strahu. To je misao iza
misli koja se nalazi iza misli. To je prva misao. To je sirova energija koja
pokreće stroj ljudskog iskustva.
I tako ljudsko
ponašanje proizvodi ponovno iskustvo nakon ponovnog iskustva; zato ljudi vole,
zatim razore, zatim vole ponovo: uvijek postoji zamah od jednog osjećaja prema
drugome. Ljubav podržava strah podržava ljubav podržava strah…
… A razlog se
nalazi u prvoj laži – laži koju vi smatrate istinom o Bogu – da se Bogu ne može
vjerovati; da se u Božju ljubav ne može pouzdati; da vas Bog prihvaća uvjetno:
da je, stoga, krajnji ishod u sumnji. Jer, ako se ne možete pouzdati u to da će
Božja ljubav biti uvijek tu, u čiju se ljubav možete pouzdati? Ako se Bog
povuče onda kad se vi ne ponašate kako treba, neće li se povući i obični smrtnici?
I tako, u
trenucima kad izražavate svoju najvišu
ljubav, vi pozdravljate svoj najveći strah.
Jer, prva stvar
o kojoj brinete nakon što kažete “ja te volim” jest hoćete li čuti to isto. A
ako čujete to isto, odmah počnete
brinuti da ćete izgubiti ljubav koju ste upravo pronašli. I tako sva akcija
postaje reakcija – obrana protiv gubitka – čak i dok nastojite obraniti sebe od
gubitka Boga.
Ali, da znaš Tko
Si – da si najizvrsnije, najsjajnije biće koje je Bog ikada stvorio – nikada
se ne bi bojao. Jer tko bi mogao odbaciti takvu čudesnu veličanstvenost. Čak ni
Bog ne bi mogao uočiti pogrešku u takvom biću.
“Razgovori
s Bogom – 1”, Neal Donald Walsch, str 24., VBZ,1999.
