Najveće otkriće koje bi izvanzemaljski antropolog uvidio glede naše kulture je nevjerojatna reakcija na promašaj: ako nije djelovalo prošle godine, učinimo to PONOVO ove godine (i ako je moguće, učinimo toga VIŠE).
Svake godine donosimo sve više zakona, zapošljavamo sve više policajaca, gradimo više zatvora i osuđujemo više prekršitelja na dugogodišnje zatvorske kazne, a sve nas to ni za milimetar ne približava rješenju problema kriminala. To nije djelovalo prošle godine, ni pretpošle, ni godine prije toga, ali možete biti sigurni da ćemo ponovo pokušaati ove godine, znajući bez sjenke sumnje da neće djelovati ni sada.
Da biste izmislili bolju reakciju na neuspjeh ne morate (tako kažu) biti vrhunski znanstvenik. Reći ću to ovako: ako nije djelovalo prošle godine, ni pretprošle, ni godine prije toga, ili bilo koje godine u poznatoj povijesti, onda POKUŠAJMO NEŠTO DRUGO.
Imamo duboko povjerenje u vojnički pristup problemu. Izjavljujemo “rat” siromaštvu. Kad to ne uspije, izjavljujemo “rat” drogama. “Borimo” se protiv kriminala. “Borimo” se protiv beskućništva. “Ratujemo” protiv gladi. Zaklinjemo se da ćemo “poraziti” AIDS.
Inženjeri si ne mogu dopustiti neuspjehe poput političara i birokrata, pa umjesto otpora prihvaćaju gipkost. Primjerice, oni znaju da se ni jedna zgrada ne može izgraditi dovoljno čvrsta i kruta da bi se oduprla potresu. Dakle, umjesto da se pokušavaju suprotstaviti potresu gradeći krute zgrade, oni grade savitljive. Prihvatiti nešto ne znači predati se. Na taj način zgrade koje su otporne na potrese preživljavaju ne tako da se suprotstavljaju snazi potresa, već tako da je prihvaćaju uvlačeći je u sebe.
Onog trenutka kad se nađe netko dovoljno hrabar da se prema beskućništvu odnosi na taj način (prihvaćajući ga i uvlačeći u sebe, umjesto da se protiv njega bori) dogodit će se značajne stvari i to ne samo za beskućnike.
“Izvan civilizacije”, Daniel Quinn, str. 130
Dvostruka Duga, Čakovec, 2000.
