Diskografska kuća: Aquarius Records
Godina izdanja: 2011.
“Koncertima u pariškoj Olympiji, newyorškom Carnegie Hallu i londonskom Royal Albert Hallu Oliver Dragojević je uspješno odradio ambiciozne projekte, opsežne i prema tamošnjim mjerilima. Tamo je na velikoj skali, s pratećim orkestrom, pokazao da želi drugačije.
Uz tadašnje ključne suradnike Alana Bjelinskog i Antu Gelu upravo se mladi Stjepan Hauser nameće kao nova osoba koja iz klasike stiže u svijet pop glazbe. Budući mu je Oliverova glazba odmalena ušla u uho, nije čudno da i sam Hauser veli kako mu je suradnja s Dragojevićem – bez obzira na medijski razglašeno gostovanje 2Cellos na koncertima Eltona Johna – ostvarenje davnih snova.
Kad sve zbrojimo, album Olivera i Hausera ‘Noć nek’ tiho svira’ nameće se kao logičan nastavak priče, prirodna progresija koja se na dva kolosjeka nadovezuje na prethodne događaje. Jedan je daljnji žanrovski pomak, a drugi činjenica da je ova glazba daljnja internacionalizacija Oliverove karijere, stilski bliska inozemnom tržištu.
Estetska umješnost kojom su Oliver i Hauser snimili album nudi puno toga. Koliko ste puta pomislili kako bi bilo dobro da čujete samo ‘očišćeni’ glas omiljenog pjevača sa svega nekoliko instrumenata oko njega? Upravo to nudi album ‘Noć nek’ tiho svira’ koji od klasika ‘Brod u boci’, ‘Galeb i ja’ i ‘Romance’ devastirajući emocionalni efekt proteže na svih devet izvedbi. Završna ‘Vridilo je’ najbolji je sumarum cijele priče, u kojoj su ‘Nocturno’, ‘Više mi nije važno’ i sinkopirana ‘Pismo moja’ minimalističke poeme maksimalnog emocionalnog dometa”, napisao je Hrvoje Horvat u svojoj recenziji ovog albuma.
Oliver Dragojvić i Stjepan Hauser: Noć nek’ tiho svira
1. Brod u boci
2. Nocturno
3. Molitva za Magdalenu
4. Pismo moja
5. Tristeca
6. Romanca
7. Galeb i ja
8. Više mi nije važno
9. Vridilo je
K.H.
