Za jedne jutarnje gužve u velikom gradu, veliki kamion za selidbe zaglavio se prolazeći nekim podvožnjakom.
Vozač je za nekoliko centimetara pogrešno procijenio visinu prolaza, tako da se kamion sada nije mogao pokrenuti ni naprijed ni nazad. Već nekoliko minuta kasnije stigla je i policija, a oko kamiona se okupila masa promatrača. Pozvani su inženjeri i razni stručnjaci kako bi dali uputstva o tome kako najlakše i najbolje osloboditi vozilo. Usred te buke i pomutnje, neki se dječak probio do vozača kamiona.
“Ja znam kako se možete osloboditi, gospodine,” rekao je.
“U redu, u redu, znači ovdje su sve sami stručnjaci!”, nervozno je progunđao vozač.
“Samo iz guma ispustite malo zraka”, rekao je dječak.
Samo nekoliko minuta kasnije do tog su zaključka došli i pozvani stručnjaci. Tih nekoliko centimetara bilo je dovoljno i kamion je bez poteškoća prošao ispod nadvožnjaka. Rješenje problema bilo je u takvoj sitnici – toliko jednostavno da su ga gotovo svi previdjeli.
Rješenja naših problema katkada mogu biti upravo takva; tek jedna sitnica. Jedna mala svijeće zapaljena usred tame može značiti puno. Za primjer uzmite prijateljstvo. Prirodno je željeti i biti voljen, biti omiljen među prijateljima i suradnicima. No u tome nas često može sprječavati neka sitnica.
Kad bismo samo malo promijenili neki aspekt svoje ličnosti, možda bismo postali zanimljivijima i ugodnijima, te bi stjecanje prijatelja bilo lakše.Možda drugima izgledamo umišljeno, možda ostavljamo dojam da smo puni sebe. Stav “visoko podignutog nosa” svakako može biti prepreka sklapanju prijateljstva. Većina ljudi ne voli boraviti u društvu osoba koje pričaju isključivo o sebi. Naučite iz rječnika izbaciti egoistično “ja”, pa ćete uvidjeti da je puno lakše prolaziti ispod nadvožnjaka i doći do prijateljstva.
“Knjiga životnih zakona”, John Marks Templeton, str. 344
Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
