Oko oluje je točka u centru pijavice, uragana ili tornada u kojem vlada zatišje, gotovo izolirana od mahnitog vrtloženja.
Sve oko tog
središta je uskomešano i uskovitlano, ali je središte mirno. Kako bi bilo
lijepo kad bismo i mi mogli biti smireni i spokojni usred meteža – u oku oluje.
Zanimljivo je da
je puno lakše no što mislite biti u oku “ljudske oluje”. Potrebna je
samo volja i praksa. Pretpostavimo da, na primjer, idete na obiteljski skup
koji će biti – metež. Možete si reći da
će vam prijašnje iskustvo poslužiti kao dobra prilika da zadržite mir. Možete
si obećati da ćete biti jedina osoba u prostoriji koja će biti uzor smirenosti.
Možete vježbati disanje. Možete vježbati slušanje. Možete drugima prepustiti
lovorike. Neka drugi budu u pravu. Jer – vi to možete ako tako odlučite.
Počevši s
bezazlenim scenarijima kao što su obiteljski skupovi, domjenci i proslave
dječjih rođendana, možete nakupiti pozitivne bodove i postići prilično uspjeha.
Primijetit ćete da ćete u oku oluje biti usmjereniji na sadašnji trenutak.
Uživat ćete kao nikad dotad. Kad svladate ovakve bezazlene situacije, možete se
prebaciti na teža područja – sukobe, poteškoće i duševnu bol. Počnete li
polako, postignete li stanovit uspjeh i nastavite li vježbati , uskoro ćete
znati kako živjeti u oku oluje.
“Ne mari za
male stvari”, Dr. Richard Carlson, str. 137.
Algoritam,
Zagreb, 1998.
