Trihotilomanija, poznata i kao poremećaj čupanja kose, nije samo loša navika – ona može uzrokovati ozbiljan fizički i emocionalni stres. Saznajte kako prepoznati simptome, što pokreće ovaj poremećaj i koje posljedice može imati na svakodnevni život.
Trihotilomanija, poznata i kao poremećaj čupanja kose, mentalno je zdravstveno stanje koje se očituje čestim, ponavljanim i neodoljivim nagonima za čupanjem kose s vlasišta, obrva ili drugih dijelova tijela. Osobe koje pate od ovog poremećaja često pokušavaju odoljeti nagonima, ali im to rijetko uspijeva. Trihotilomanija spada u skupinu poremećaja poznatih kao ponašanja usmjerena na tijelo (body-focused repetitive behaviors).
Čupanje kose može dovesti do mrlja ćelavosti, što često izaziva psihološki stres i utječe na svakodnevni život, uključujući posao, školu i društvene aktivnosti. Mnogi pokušavaju sakriti posljedice čupanja kose, primjerice nošenjem perika ili stiliziranjem kose.
Za neke osobe poremećaj je blagog intenziteta i može se kontrolirati, dok drugi osjećaju da su automatski ili namjerni nagoni preteški za emocionalno nošenje. Postoje tretmani koji mogu pomoći u smanjenju čupanja kose ili ga u potpunosti zaustaviti.
Simptomi trihotilomanije
Simptomi ovog poremećaja često uključuju:
- Ponavljano čupanje kose – može biti automatsko ili namjerno, najčešće s vlasišta, obrva ili trepavica, ali ponekad i s drugih dijelova tijela. Mjesta čupanja mogu se mijenjati tijekom vremena.
- Povećani osjećaj napetosti prije čupanja ili pri pokušaju odolijevanja nagonu.
- Osjećaj zadovoljstva ili olakšanja nakon čupanja.
- Vidljiv gubitak kose, uključujući prorijeđene ili nedostajuće obrve i trepavice, te prorijeđena ili ćelava područja na vlasištu ili tijelu.
- Specifične navike čupanja – izbor određenih dlaka, izvođenje istih koraka ili čupanje u određenim obrascima.
- Grickanje, žvakanje ili jedenje isčupanih dlaka.
- Igranje s isčupanom kosom ili trljanje po usnama i licu.
- Ponavljani pokušaji da se prestane ili smanji čupanje, bez uspjeha.
- Psihološki stres i problemi u socijalnom životu, školi ili na poslu zbog čupanja kose.
Često se uz čupanje kose javlja i češanje ili čeprkanje kože, grickanje noktiju i žvakanje usana. Ponekad može uključivati i čupanje dlaka s kućnih ljubimaca, lutaka ili materijala poput odjeće i pokrivača. Epizode čupanja kose obično se događaju privatno i mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko sati.
Vrste čupanja kose
- Automatsko čupanje – osoba ne primjećuje da čupa kosu, što se može dogoditi tijekom dosade, čitanja ili gledanja TV-a.
- Fokusirano čupanje – čupanje je namjerno i služi za smanjenje napetosti ili stresa. Osoba može razviti rituale, poput pronalaska “prave” dlake, ili grickati i jesti isčupane dlake.
Neki pacijenti kombiniraju oba tipa, a određene aktivnosti ili položaji, poput oslanjanja glave na ruku ili češljanja kose, mogu potaknuti čupanje.
Povezanost s emocijama
Trihotilomanija može biti povezana s različitim emocionalnim stanjima:
- Negativni osjećaji – čupanje kose može biti način suočavanja sa stresom, tjeskobom, napetosti, dosadom, usamljenosti, umorom ili frustracijom.
- Pozitivni osjećaji – čupanje može pružiti zadovoljstvo i olakšanje, što može dovesti do daljnjeg čupanja radi održavanja tih osjećaja.
Poremećaj je dugotrajan i, ako se ne liječi, simptomi mogu dolaziti i odlaziti tjednima, mjesecima ili godinama. Njihova intenzivnost može varirati, primjerice, hormonske promjene tijekom menstruacije kod žena mogu pogoršati simptome. Rijetko, čupanje kose prestaje u nekoliko godina nakon početka.
Kada posjetiti liječnika
Ako ne možete prestati čupati kosu ili se zbog izgleda osjećate posramljeno, važno je razgovarati s liječnikom. Trihotilomanija nije samo loša navika – radi se o mentalnom poremećaju koji rijetko prolazi bez stručnog tretmana.
Uzroci i faktori rizika
Uzrok trihotilomanije nije potpuno jasan, ali najvjerojatnije uključuje kombinaciju genetskih i naučenih faktora.
Faktori koji povećavaju rizik uključuju:
- Obiteljsku povijest – genetski čimbenici mogu igrati ulogu; bliski rođaci s poremećajem povećavaju rizik.
- Zdravstvene probleme – nelagoda zbog problema s kosom ili kožom može potaknuti čupanje.
- Dob – poremećaj se obično pojavljuje u ranom adolescencijskom razdoblju (10–13 godina) i često traje cijeli život.
- Drugi mentalni poremećaji – depresija, anksioznost ili OKP mogu pratiti trihotilomaniju.
- Stresne situacije – jaki stres može potaknuti čupanje kose.
- Okolinski čimbenici – dosada, izolacija i privatnost često povećavaju vjerojatnost čupanja.
Iako se ženama češće postavlja dijagnoza, to može biti zbog veće sklonosti traženju medicinskog savjeta. U ranom djetinjstvu, poremećaj se podjednako javlja kod dječaka i djevojčica.
Komplikacije trihotilomanije
Trihotilomanija može imati ozbiljne posljedice:
- Emocionalni stres – frustracija, sram i neugoda zbog izgleda i gubitka kose; nisko samopouzdanje, depresija, anksioznost, problemi s alkoholom ili drogama.
- Problemi u socijalnom životu i na poslu – izbjegavanje društvenih aktivnosti i prilika; nošenje perika, stiliziranje kose ili umjetne trepavice; izbjegavanje intimnosti.
- Oštećenje kože i kose – stalno čupanje može uzrokovati ožiljke, infekcije i trajno oštećenje rasta kose.
- Gromada kose u probavnom sustavu – jedenje kose može dovesti do stvaranja velike kugle u probavnom sustavu, što može izazvati mršavljenje, povraćanje, opstrukciju crijeva pa čak i smrt.
(Ordinacija.hr)
