Sve kraći raspon pažnje, stalne distrakcije i mentalni umor postaju nova svakodnevica. Novi trend potiče svjesno uvođenje “trenja” u život – i znanost kaže da bi to moglo pomoći.
U vremenu kada nam je sve dostupno jednim dodirom zaslona – od vijesti i zabave do dostave hrane i savjeta umjetne inteligencije – sve se češće postavlja pitanje: plaćamo li praktičnost previsokom cijenom? Novi trend nazvan “friction-maxxing” predlaže upravo suprotno od onoga na što smo navikli – svjesno uvođenje malih neugodnosti i izazova u svakodnevni život kako bismo ojačali pažnju, mentalnu otpornost i osjećaj smisla.
Kad tehnologija počne upravljati nama
Godine 2022. britanski umjetnik Stuart Semple suočio se s problemom koji je mnogima poznat – nije se mogao usredotočiti. Iako je godinama uspješno radio kao slikar, primijetio je da ne može slikati dulje od 30 minuta bez posezanja za mobitelom i njegovim beskonačnim distrakcijama.
Tehnologija nam je nesumnjivo olakšala svakodnevicu. Aplikacije ubrzavaju komunikaciju, navigaciju, kupnju i rad. No, sve je više pokazatelja da bi ta učinkovitost mogla imati i svoju tamnu stranu. Rani podaci sugeriraju da se raspon pažnje skraćuje, sposobnost kritičkog razmišljanja slabi, emocionalna inteligencija opada, a prostorno pamćenje slabi dok se sve više oslanjamo na GPS i digitalne alate.
Unatoč stalnoj povezanosti i digitalnim “pomagalima”, razine stresa i usamljenosti i dalje su visoke. Čini se da tehnološka optimizacija ne donosi nužno i veće zadovoljstvo.
Što je “friction-maxxing”?
Kao odgovor na digitalno preopterećenje, sve više ljudi okreće se konceptu “friction-maxxinga” – svjesnom vraćanju “trenja” u svakodnevne aktivnosti. To znači birati teži, sporiji ili zahtjevniji način obavljanja stvari.
Primjeri uključuju:
- čitanje knjige umjesto gledanja YouTube sadržaja
- snalaženje uz pomoć prometnih znakova umjesto Google Mapsa
- razgovor s prijateljem umjesto traženja savjeta od umjetne inteligencije
- kuhanje kod kuće umjesto naručivanja hrane
- pisanje pisama rukom umjesto slanja e-mailova
Semple je započeo jednostavno – uvodio je redovite pauze od tehnologije i zaključavao mobitel. Kako kaže, želio je “istrenirati mišić podnošenja dosade” kako bi se ponovno povezao s kreativnošću. Rezultat? Neke od najboljih ideja u posljednjih nekoliko godina.
S vremenom je zamijenio kratkotrajno zadovoljstvo društvenih mreža duljim i sadržajnijim interakcijama na platformama, dostavu hrane domaćim obrocima te digitalnu komunikaciju rukom pisanim pismima.
– Nagrade za činjenje teških stvari su ogromne. Rastem, napredujem i širim vlastite granice – kaže.
Što kaže znanost o pažnji?
Psihologinja Gloria Mark, koja proučava interakciju čovjeka i računala, upozorava da je u posljednja dva desetljeća došlo do “alarmantnog i šokantnog” pada raspona pažnje. Istraživanja provedena među uredskim radnicima, studentima i programerima pokazala su da je prosječno vrijeme zadržavanja pažnje na ekranu palo s oko dvije i pol minute 2004. godine na samo 47 sekundi 2016. godine.
Takav pad znači da sve češće radimo više stvari istodobno. No multitasking ima cijenu – potrebno nam je više vremena za dovršavanje zadataka, a broj pogrešaka raste.
Neki stručnjaci upozoravaju i na šire posljedice: pretjerano oslanjanje na GPS može oslabiti prostornu orijentaciju, manjak komunikacije uživo socijalne vještine, a oslanjanje na generativnu umjetnu inteligenciju kritičko razmišljanje.
Ipak, znanstvena slika nije crno-bijela. Sustavni pregledi istraživanja pokazuju da problematično korištenje društvenih mreža i pretjerano vrijeme pred ekranom mogu biti povezani s depresijom, anksioznošću i slabijim samopouzdanjem, osobito kod mladih. S druge strane, digitalni alati mogu potaknuti osjećaj povezanosti i pripadnosti.
Drugim riječima – problem nije nužno u tehnologiji, već u načinu na koji je koristimo.
“Koristi ili izgubi” – kako funkcionira mozak
Naš mozak djeluje prema principu “koristi ili izgubi”. Istraživanja na životinjama pokazala su da učenje koje zahtijeva trud pomaže održati nove neurone aktivnima. Kod ljudi je dokazano da aktivnosti koje mentalno stimuliraju – poput učenja instrumenta, čitanja, igranja strateških igara ili rješavanja zagonetki – mogu očuvati kognitivne funkcije u starijoj dobi.
Psihijatar Srini Pillay ističe da je važno zapitati se: čini li nam tehnologija život samo učinkovitijim – ali površnim? Ili nam ostavlja prostor za dubinu i smisao?
Pisanje rukom, primjerice, usporava proces razmišljanja i produbljuje pamćenje. Učenje kroz pokušaje i pogreške ubrzava savladavanje vještina. Čitanje izvornih tekstova umjesto sažetaka potiče dublje razumijevanje.
Paradoks napora – zašto trud donosi veće zadovoljstvo
Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako trud sam po sebi može povećati osjećaj zadovoljstva. Dijelovi mozga povezani s nagradom aktivniji su kada je postignuće rezultat uloženog napora.
Taj fenomen naziva se “paradoks napora”. U eksperimentima su i djeca i odrasli, pa čak i životinje, više cijenili nagradu za koju su se morali potruditi. Sličan je i takozvani “Ikea efekt” – ljudi više cijene predmete koje su sami sastavili, čak i ako nisu savršeni, jer im potvrđuju vlastitu kompetentnost.
Stručnjaci razlikuju i dva oblika dobrobiti:
- hedonističku, koja se temelji na užitku, komforu i brzom zadovoljstvu
- eudaimonijsku, koja proizlazi iz smisla, osobnog rasta i samoostvarenja
Dok tehnologija često potiče prvi oblik, “trenje” u svakodnevici može pomoći u razvoju drugog, dugotrajnijeg osjećaja ispunjenosti.
Digitalni detoks – pomaže li doista?
Istraživanja o digitalnom detoksu daju mješovite rezultate. Neka pokazuju poboljšanje raspoloženja, koncentracije i društvene povezanosti, dok druga bilježe povećanje usamljenosti nakon kratkotrajnog izbjegavanja društvenih mreža.
Primjerice, jedno istraživanje pokazalo je da je petodnevni boravak u prirodi bez ekrana poboljšao emocionalnu i socijalnu inteligenciju kod djece. S druge strane, studenti koji su tjedan dana izbjegavali društvene mreže prijavili su veći osjećaj usamljenosti. Stručnjaci stoga naglašavaju da cilj nije potpuno odbacivanje tehnologije, već svjesno upravljanje njome.
Male promjene, veliki učinak
Čak i kratke, 15-minutne pauze od tehnologije mogu potaknuti osjećaj autonomije i kontrole. Analogni hobiji poput vrtlarenja, rukotvorina ili čitanja mogu djelovati poput “aktivne meditacije” – smiruju um i smanjuju stres.
Jedno veliko istraživanje provedeno među više od 7.000 odraslih osoba pokazalo je da su oni koji se bave kreativnim aktivnostima prijavljivali veće životno zadovoljstvo, osjećaj smisla i veću razinu sreće. Na kraju, poruka je jednostavna: dobar život nije nužno lagan život.
– Postoji zadovoljstvo kojeg se lišimo kada uvijek biramo lakši put – zaključuje Semple.
(Ordinacija.hr)
