Saznajte kako pravilno koristiti pohvalu i konstruktivnu kritiku kako biste dijete motivirali, izgradili njegovo samopouzdanje i naučili ga odgovornosti – bez pretjerivanja i stresa.
Mnogi roditelji vjeruju u izreke poput: „Neću ga previše hvaliti, da se ne pokvari“ ili „Tko se hvali, taj se kvari“. Takav pristup često znači da djecu redovito kritiziraju, dok pohvale izbjegavaju ili ih daju rijetko. Dobro se podrazumijeva, a pogreške se ističu.
Djeca koja odrastaju u okruženju gdje dominira kritika, kako na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” pišu mr. Andreja Radić, dipl. soc. radnica i mr. sc. Lucija Sabljić, dipl soc. ped. iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, često su demoralizirana, obeshrabrena i lako ljuta.
Kad se suoče s čak i blagom frustracijom ili razočaranjem, često odustaju, iako imaju sposobnosti da postignu svoje ciljeve. Kritika je važna i može biti korisna, ali samo kada je pravovremena, konstruktivna i opravdana. Pretjerana kritika obično ne donosi ništa dobro.
Pohvala je ključna za razvoj samopouzdanja
S druge strane, ističu, postoje roditelji koji koriste pohvalu kao alat za poticanje svojih djece.
– Djeca od malih nogu traže priznanje i žele dijeliti trenutke ponosa s roditeljima. Pohvala im pomaže razviti samopouzdanje, osjećaj prihvaćenosti i motivaciju za prevladavanje prepreka i rješavanje zadataka – objašnjavaju.
Međutim, i pohvala može biti previše. U posljednjih nekoliko desetljeća puno se govori o važnosti samopouzdanja kod djece, pa roditelji često hvale dijete za svakodnevne i uobičajene stvari, poput odnošenja smeća ili odlaska u školu. Takve pohvale, iako dobronamjerne, mogu stvoriti osjećaj posebnosti koji nije utemeljen u stvarnosti.

Ako dijete stalno dobiva pohvale za ono što je očekivano ili što je učinio netko drugi umjesto njega, uči da je dovoljno samo postojati, a ne truditi se. Prazne ili pretjerane pohvale lišavaju ga iskustva da vrijednost uspjeha dolazi kroz trud i rad. To može dovesti do nerealnih očekivanja: dijete očekuje da će život biti lak, da će truditi manje, a dobivati više, što ga priprema na frustraciju kad stvarnost pokaže drugačije.
Stručnjaci ističu nekoliko pravila za učinkovitu pohvalu:
1. Podržavajuće, a ne kontrolirajuće pohvale
Umjesto da fokus bude na konačnom rezultatu: „Tako sam sretna što si imala glavnu ulogu“, bolje je usmjeriti pohvalu na iskustvo i trud: „Izgleda da si baš uživala glumeći u predstavi.“
2. Izbjegavanje usporedbi s drugom djecom
Usporedbe mogu kratkoročno motivirati, ali dugoročno uče dijete da svoje rezultate vrednuje samo kroz odnos s drugima, a ne kroz vlastiti trud i postignuća.
3. Konkretne pohvale
Pohvale koje sadrže jasnu informaciju pomažu djetetu da razumije što je dobro i kako to može ponoviti ili poboljšati: „Baš je lijepo što si spremio igračke“ bolje je od općenitog „Bravo!“

4. Neverbalne geste kao pohvala
Osmijeh, zagrljaj ili palac gore mogu biti snažan signal djetetu da prepoznajete njegov trud i trudite se zajedno s njim.
5. Iskrenost kod pohvale
Djeca osjećaju kada roditelji pretjeruju ili pohvale daju premalo. Nepotrebne pretjerane pohvale poput: „Ovo je najbolji crtež koji sam ikad vidjela“ mogu izazvati ovisnost o pohvalama i sniženo samopouzdanje, jer dijete osjeća pritisak da stalno „zaslužuje“ pohvalu.
6. Pohvala i pozitivna pažnja – kombinacija koja djeluje
Najbolji rezultati postižu se kada se pohvala kombinira s pozitivnom pažnjom – riječima i gestama. To jača samopouzdanje, motivira dijete i potiče ga da ustraje u trudom zasluženim uspjesima.
(Ordinacija.hr)




