Savjeti za manje stresa i više mira: kako postaviti granice, prepoznati emocionalne okidače i uživati u blagdanima bez pritiska savršenstva.
Pečena purica s mlincima i krumpirom, francuska salata, sarma, ali i koja dobra kapljica su na stolu. Kućom odzvanjaju popularne božićne pjesme, a iz kuhinje mame mirisi slatkih zalogaja, linzera, orahnjača i makovnjača… Djeca trčkaraju oko bora na čiji se vrh stavlja velika žuta zvijezda. Slika je to na koju će brojni prvo pomisliti kada im netko spomene božićne blagdane, no u većini slučajeva stvarnost je drukčija.
Pritisak očekivanja, idealizirane slike savršenih blagdana, narušeni obiteljski odnosi, kao i financijski izdaci često stvaraju nesklad između onoga kako bi blagdani trebali izgledati i kako doista izgledaju. O razlozima zbog kojih je ovo razdoblje u godini mnogima posebno stresno, ali i ljudima koji su u ovo doba godine posebno ranjivi, kao i o važnom pitanju postavljanja granica – kako prema drugima tako i prema vlastitim očekivanjima, razgovarali smo sa psihologinjom Bernardom Škegro.
Idealizirani blagdani i stvarna svakodnevica
– Blagdani su emocionalno intenzivno razdoblje jer nose kombinaciju očekivanja, tradicije, pritisaka i uspoređivanja s drugima. Iako su mir, toplina i zajedništvo česte asocijacije na Božić, mnogima je ovo razdoblje vrlo stresno jer otvara neke stare rane, budi tjeskobu, posebice u obiteljima u kojima su narušeni odnosi. Blagdani često potaknu sve ono što tijekom godine potiskujemo. Najčešće teme su obiteljski konflikti, osjećaj preopterećenosti, preispitivanje životnih odluka, postavljanje zdravih i jasnih granica bez osjećaja krivnje – ističe psihologinja.
Te “savršene slike”, pa tako i one blagdanske, na kakve gotovo svakodnevno nailazimo na društvenim mrežama, a kakve današnje društvo uglavnom i očekuje, na nas stavljaju golem pritisak. No osjećati pritisak, napominje psihologinja, u potpunosti je normalno, no valja podsjetiti kako društvene mreže nisu ogledalo stvarnosti jer slike na koje nailazimo pažljivo su birane i uređivane, odnosno filtrirane.
– Uspoređivanje svoje nesavršene stvarnosti sa savršenom fotografijom na društvenim mrežama vrlo često dovodi do frustracije, krivnje, tjeskobe. Dobro se zapitati: što mi je doista važno za blagdane? Radim li nešto zato što to doista želim ili zato što mislim da tako trebam/jer su mi drugi nametnuli? Kako bi izgledali moji blagdani kada ne bi postojala “publika”? Blagdani nisu natjecanje, ispit ni dokaz uspješnosti obitelji. Oni su samo još jedan period u godini u kojem je dopušteno biti nesavršen. Blagdan može biti i tih i neuredan da bi nama bio savršen – objašnjava Škegro.
Tijekom ovog razdoblja, dodaje, brojni se obično žale na preopterećenost, bilo to u poslu zbog skorog kraja godine, bilo zbog financijske situacije koja se kreće između vlastitih potreba i zadovoljavanja okoline, a tu su i pitanja poput “kod koga trebamo otići na Badnjak, a kod koga na Božić?”
– Okidači ne moraju biti veliki događaji, već niz sitnih pritisaka nakupljenih tijekom vremena. Obiteljski odnosi čest su okidač tijekom blagdana jer se za stolom ponekad okupljaju ljudi koji tijekom godine nemaju bliske i zdrave odnose. Neriješeni konflikti, miješanje u tuđe odluke, članovi obitelji koji stalno kritiziraju, različite životne vrijednosti – sve to može vrlo lako dovesti do konflikta. Nisu zanemarivi ni financijski pritisci. Često se može čuti: “Jedva sam izdržala blagdane i treba mi oporavak nakon njih.” Kraj godine na poslu, rokovi koji nas pritišću, a kao ulje na vatru i pritisak društvenih mreža mogu dovesti do sagorijevanja u ovom periodu – ističe psihologinja Škegro.
Kad stres ostavlja trag
Stoga, dodaje, nije neobično da mnogima ovaj period donosi nemir, pojačanu anksioznost, ali i razdražljivost. Kod onih pojedinaca, kaže, koji imaju znatno narušene odnose s vlastitom obitelji, blagdansko vrijeme može donijeti osjećaj praznine i tuge. Uspoređivanje s drugima i gledanje savršenih slika na društvenim mrežama obično dovodi do preispitivanja vlastitog života i toga koliko smo uspjeli.
No iako blagdani mogu biti stresni bilo kome, neovisno o dobi, spolu ili statusu, tu su i oni koji su u ovo doba godine posebno ranjivi.
– Postoje osobe koje su tijekom blagdana podložnije stresu. Roditelji često nose velik teret organizacije i brige da svima ugode pa, primjerice, osjećaju financijski veće opterećenje zbog povećanih troškova za poklone i hranu. Starije osobe često se nose s gubicima bliskih osoba, a mnogi stariji imaju i smanjen krug obitelji i prijatelja. Osobama koje nemaju obitelj ili žive daleko od svojih bližnjih blagdani mogu biti ispunjeni tugom i čežnjom. Oni koji su nedavno prošli kroz razvod mogu se osjećati ranjivijima jer se šalje poruka da se blagdani trebaju provoditi u krugu obitelji, što može dodatno pojačati osjećaj izoliranosti. Oni koji su nedavno izgubili blisku osobu ili su saznali za neku bolest mogu snažno osjećati kontrast između idealne blagdanske slike i svog realiteta. Također, pritisak blagdana može pojačati simptome osobama koje su i inače depresivne ili anksiozne – objašnjava.
Iako bi mnogima dobro došla, traženje stručne psihološke pomoći među brojnim osobama još uvijek budi stigmu i predrasude. Najčešći razlozi zbog kojih ljudi odgađaju traženje takve pomoći, ističe psihologinja, čuče u uvjerenju da trebaju izdržati sami, da je to sve normalno, ali i osjećaju da njihovi problemi nisu dovoljno veliki da potraže stručnu pomoć.
– Neki vjeruju da će stres proći čim prođu i blagdani. Mnogi vjeruju da se problemi trebaju držati za sebe i da samo trebaju biti zahvalni. Strah od stigme, naravno, i dalje je prisutan. Osim toga, kod dijela ljudi postoji i strah da će se terapija baviti stvarima koje uspješno izbjegavaju i potiskuju godinama – dodaje. No kada je to pravo vrijeme da se obratimo psihologu a da ne bude prekasno?
– U idealnim situacijama osoba se javlja psihologu kada prepozna da iscrpljuje vlastite kapacitete i prije nego što sve eskalira. Međutim, niti je život idealan niti mi uvijek dobro procjenjujemo vlastite kapacitete pa se ljudi uobičajeno javljaju kada im poteškoće već znatno otežavaju život, ali i tada je dobro javiti se, dakle čim primijetimo da nam je teško i da ne možemo/ne znamo dalje sami – poručuje.
Kao jedan od najvažnijih alata da ostanemo u dobrim odnosima a da pritom ne izgubimo sebe, psihologinja Škegro ističe postavljanje granica. Iako to ponekad može zvučati sebično, važno ih je postaviti, no prije toga ključno je prepoznati i vrednovati vlastite potrebe.
– Božić ne mora biti maraton druženja, kuhanja, posjećivanja rodbine koju vidimo i čujemo samo na taj jedan dan u godini. Normalno je željeti vrijeme za sebe, partnera, djecu. Dobro je razmisliti što doista želite, kao što su obiteljski ručak, kratko druženje ili telefonski poziv. Da bismo drugima mogli prenijeti što doista želimo, prvo to moramo sebi razjasniti. Granice nisu zidovi, već putokazi s pomoću kojih drugima komuniciramo što nam odgovara, a što ne. Kad ih ne postavljamo, lako se vratimo u stari obrazac u kojem smo i dalje malo dijete koje poslušno šuti ili popušta zbog mira u kući. Moguće je istovremeno voljeti svoju obitelj i odbijati ponašanja koja nas iscrpljuju – kaže.
No kako bi u praksi i svakodnevnom životu postavljanje, ali i održavanje granica bilo učinkovito, ključ je, ističe, da one budu kratke i jednostavne. Takve granice okolini nije potrebno objašnjavati u detalje ni opravdavati se, no primijetite li da vam blagdanski kaos iz godine u godinu donosi više stresa nego radosti, o njima bi svakako trebalo razmisliti.
Granice ne kvare baš ništa
– Primjerice, u odnosima u kojima nas članovi obitelju napadaju, komentiraju s podrugivanjem, umanjuju naše osjećaje, može im se reći: “Čujem što me pitaš, ali ne želim danas o tome razgovarati” ili “Možemo razgovarati, ali ne na ovaj način.” Kada netko pokušava kontrolirati vaše vrijeme i koliko ćete ostati, možete reći: “Hvala na pozivu, doći ćemo na sat vremena” ili “Ove godine želimo više biti sami pa ćemo doći na kavu.” Uobičajena je situacija u kojoj se očekuje da druga strana popusti zbog mira u obitelji. U takvim situacijama neke od rečenica koje se mogu reći su: “Razumijem što želiš, ali to mi ne odgovara” ili “Odrasla sam osoba i donijela sam svoju odluku” ili nešto drugo poput toga. Vrlo često već znamo kako će izgledati obiteljski ručak: koji će član obitelji provocirati, koji će šutjeti, tko će napadati i vrijeđati. Zato je dobro isplanirati sigurnosni izlaz ili smisliti rečenice uz pomoć kojih ćemo si olakšati. “Trebam malo zraka, vraćam se za nekoliko minuta” ili “Idem doma jer mi treba odmor” sasvim su dobre rečenice – savjetuje psihologinja.
Na naše novopostavljene granice, dodaje, druga strana nužno neće pozitivno reagirati. Neki bi to mogli doživjeti kao prijetnju, a neki kao gubitak kontrole. Treći će pak komentirati kako nam to do sada nikada nije smetalo ili pak da smo preosjetljivi, no jedna od popularnih fraza, dodaje psihologinja, jest i ona “Nakon svega što sam učinila za tebe, ti meni ovako vraćaš.” To nerazumijevanje, savjetuje, nije znak da nešto radite pogrešno, naprotiv. U tom slučaju, dodaje, važno je granicu ponoviti, kratko, bez ulaska u raspravu i objašnjavanja jer granice ne kvare blagdane. One ih napokon mogu učiniti podnošljivima i iskrenima, možda prvi put nakon dugo vremena.
– Ako vam je nekad svega previše, to ne znači da ste slabi ili nezahvalni. To znači da ste predugo bili jaki. I da ste se jednostavno umorili. Ne morate stalno spašavati odnose pod svaku cijenu, popravljati srušene mostove, objašnjavati sebe, svoje postupke i emocije. Dopušteno je odabrati mir umjesto očekivanja. Dopušteno je reći “ne mogu” ili “ne želim”, čak i ako to drugima nije ugodno.
Krenite od malog koraka. Nekad je to priznati sebi da je teško, nekad razgovor s bliskom osobom. Stavite vlastite potrebe na prvo mjesto nekoliko minuta u danu. Potražite stručnu osobu za razgovore. Ako danas možete učiniti samo jednu malu stvar za sebe, to je dovoljno. To je briga o sebi. Mir nije luksuz. On je potreba. A vi imate pravo na njega – zaključuje B. Škegro.
(Ida Balog)
