Bernarda Škegro diplomirana je psihologinja i edukantica psihoterapije koja na Ordinacija.hr stručnim i izravnim tekstovima inspirira čitatelje, otkriva važnost mentalnog zdravlja te dijeli praktične savjete za bolje suočavanje sa životnim izazovima.
Koliko ste često čuli (ili sami izgovorili) prvi dan nakon godišnjeg „Treba mi još jedan godišnji da se oporavim od ovog.“? Na prvi pogled zvuči kao šala, ali nije rijetkost da se ljudi s odmora vrate umorniji i pod većim stresom nego prije odlaska.
Zato se vrijedi zapitati: kako je moguće da razdoblje koje bi trebalo služiti oporavku ponekad postane još jedan izvor iscrpljenosti?
Kad i od odmora napravimo projekt
Jedan od razloga jest što smo odmor počeli doživljavati kao još jedan projekt koji treba uspješno obaviti. Tijekom godine živimo po rasporedima, rokovima i beskonačnim popisima obaveza koje trebamo izvršiti, a onda to isto prenesemo i na godišnji odmor. Planiraju se izleti, restorani, mjesta koja obavezno moramo vidjeti, fotografije koje moramo snimiti. Umjesto predaha stvaramo novi raspored i popis – samo na novoj lokaciji.
Psihološki gledano, to nije iznenađujuće. Način na koji razmišljamo i funkcioniramo ne mijenja se samim time što smo otišli na godišnji. Ako smo tijekom većeg dijela godine usmjereni na planiranje i ostvarivanje ciljeva, vrlo je vjerojatno da ćemo i odmor nesvjesno pretvoriti u još jedan zadatak koji treba što bolje odraditi.
Dodatni pritisak stvara i fenomen FOMO (engl. Fear of Missing Out) – strah da ćemo nešto propustiti. Društvene mreže taj osjećaj često dodatno pojačavaju jer gledamo tuđe „savršene“ odmore i počnemo uspoređivati vlastito iskustvo s nekoliko tuđih fotografija.
I onda umjesto da se opustimo i uživamo, na godišnjem ne radimo ono što želimo, već ono što mislimo da trebamo doživjeti. I upravo tada odmor prestaje biti odmor.
Što se događa kad stres popusti
Mnogi ljudi tek na odmoru postanu svjesni koliko su zapravo iscrpljeni. U svakodnevici funkcioniraju na autopilotu, a tek kada uspore počnu osjećati posljedice višemjesečnog stresa. Tada se mogu javiti bezvoljnost, povećana potreba za spavanjem, glavobolja, pad energije ili razdražljivost, a neki se i razbole. To ne znači da su se razboljeli zbog odmora, već da je njihov organizam konačno dobio vrijeme za sebe da pokaže koliko je iscrpljen.
Slično se događa kada nakon dugog razdoblja intenzivnog rada napokon stanemo – tek tada primijetimo koliko smo dugo ignorirali vlastiti umor.
Osim toga, ponekad ljudi vjeruju da će dva tjedna godišnjeg poništiti stres koji osjećaju mjesecima. Međutim, psihološki oporavak ne funkcionira kao tipka za resetiranje. Ako zanemarujemo svoje potrebe tijekom cijele godine, jedan odmor teško će nadoknaditi sve što nam je u tom periodu nedostajalo. Upravo kako se iscrpljenost ne stvara preko noći, tako se ni osjećaj odmorenosti ne vraća u dva tjedna.
Istraživanja pokazuju da su učinci godišnjeg odmora najveći kada i tijekom svakodnevice vodimo brigu o sebi – kroz redovite pauze, vrijeme za sebe i druge koji su nam bliski, hobije koji nas ispunjavaju, kvalitetan san. Odmor tada nije jedina prilika za oporavak, već njegov prirodan nastavak.
Najvažnije na godišnjem što zaboravljamo
Prije svega, dobro je razmisliti: što mi je sada doista potrebno i što puni moju bateriju? Nekome je to ležanje na plaži, drugome čitanje knjige, trećem dulje spavanje. Netko će se najbolje oporaviti u društvu, a netko u samoći.
Nema univerzalnog recepta za kvalitetan odmor, ali postoji univerzalna pogreška – pokušati odmarati na način koji odgovara drugima.
Odmor se ne događa zato što smo promijenili lokaciju, već zato što smo promijenili način na koji provodimo vrijeme. Ako sa sobom ponesemo isti osjećaj da stalno moramo nešto raditi, vrlo je vjerojatno da ćemo imati lijepe fotografije u mobitelu, ali bez osjećaja da smo se doista odmorili.
Ponekad zaboravljamo da i mozak treba predah od rasporeda, ciljeva i popisa obaveza koje treba ispuniti. Vrijeme u kojem se ne događa ništa posebno nije izgubljeno vrijeme i praznina koju treba popuniti, nego prostor u kojem se oporavljamo.
Dosada i neisplanirani dani nisu znak da propuštamo godišnji, već mogu biti njegov najvrjedniji dio. I možda se upravo u tome krije paradoks odmora – najbolje se odmorimo onda kada prestanemo pokušavati imati savršen odmor.
(Piše: Bernarda Škegro)
