Zbog prevelike treme učenicima mozak često “zablokira” na ispitu. No, ona može biti i koristan saveznik ako se dobro usmjeri. U konačnici treba biti svjestan što je najgore što se može dogoditi – samo pad na ispitu, a to svatko može preživjeti
U situacijama kao što su javni nastup, izlaganje pred pločom, prezentiranje projekta ili pisanje ispita, mnogi učenici doživljavaju osjećaj nervoze ili tjeskobe. Ovaj fenomen, poznat kao trema, nije uvijek negativan, zapravo, u određenim okolnostima može djelovati kao koristan saveznik, pod uvjetom da je pravilno usmjerimo.
Umjerena trema, odnosno umjerena anksioznost, može djelovati kao motivirajući faktor, potičući nas na bolju pripremu i izvedbu. Naime, mala količina stresa može povećati našu koncentraciju, energiju i angažman, čime pozitivno utječe na učinkovitost.
Smanjena motivacija
Međutim, kada je anksioznost prekomjerna ili nedovoljna, ona može imati suprotan učinak, smanjujući motivaciju i negativno utječući na našu sposobnost izvođenja zadatka, upozorava psihologinja Dajana Krupić, ujedno i vlasnica Norvela, centra za pružanje psiholoških savjeta i tretmana iz Osijeka.
– Ispitna anksioznost često se javlja kod učenika i studenata. Povećana ispitna anksioznost javlja se kod onih koji imaju previsoka očekivanja od sebe (ne smijem pasti ispit) i iracionalna vjerovanja o mogućem ishodu ako se i dogodi da padnu (ako padnem ispit, onda sam gubitnik). Upravo ovakve misli (ja moram položiti) stvaraju jak pritisak zbog kojeg postane teško pripremati se za ispit, pa i otići na ispit ili polagati ga – objašnjava Krupić te dodaje kako student koji doživljava jaču anksioznost može biti lako preplavljen strahom danima prije samog ispita i osjećati jače simptome anksioznosti (lupanje srca, tremor, mučnina, odgađanje).
Na dan ispita može doživjeti da mu mozak “zablokira” i da se ne može sjetiti odgovara. Možemo pretpostaviti da ovaj student, poentira psihologinja, vjeruje da su inteligencija i sposobnosti urođene i nepromjenjive, da ima strah od neuspjeha jer ga vidi kao odraz vlastite nesposobnosti te pod pritiskom češće doživljava veću anksioznost, blokadu i odustajanje.
Pomoć u šest koraka
Najefikasniji način je, navodi Krupić, da naučimo učiti na vrijeme, poštujući potrebe tijela i uma, a potom ističe šest koraka koji ublažavaju ispitnu anksioznost. Prvi korak je očekivati anksioznost prije ispita.
– Svatko si treba reći: “U redu je da budem tjeskoban i uzbuđen zbog ispita jer mi je važno da ga položim.” Time želimo mozgu poslati poruku da tjeskoba nije opasna. Potom se treba usmjeriti na disanje. Treba ga pokušati normalizirati, bez dubokih ili plitkih udaha, najbolje je kombinirati udah i malo duži izdah. Često disanjem nesvjesno održavamo anksiozne simptome tako što plitko dišemo ili udišemo previše kisika. Usporeno disanje mozgu šalje poruku da nismo u opasnosti. Ovome nadodajem da prije ispita preporučujem učenicima da jedu i naspavaju se, jer mozak najbolje radi kada su zadovoljene osnovne potrebe – ističe psihologinja Dajana Krupić te preporučuje osobama da se fokusiraju na držanje.
– Treba se usmjeriti na tijelo, noge držati čvrsto na podu, a prsni koš mora biti uspravan i lagano usmjeren prema naprijed. Tako tijelo šalje mozgu poruku da smo na sigurnom – kaže.
Pristup rješavanju ispita
– Svatko si treba uzeti 5 minuta da prođe cijeli ispit, odnosno ne smije si dopustiti da stane na prvom pitanju. Ako je teško usmjeriti se na rješavanje, treba početi pisati ono što se zna, svoje ime prezime, datum, pa onda slijedi ono pitanje koje je najlakše. U konačnici treba biti svjestan što je najgore što se može dogoditi, samo pad na ispitu, a to svatko može preživjeti – daje Krupić savjete za sam pristup rješavanju testova. No pojačana anksioznost, ističe Krupić, često govori i o tome što nam je potrebno.
– Treba svakodnevno provoditi relaksaciju uz pomoć abdominalnog disanja. Za mlade u razvoju važno je fizičko kretanje, a to je najbolja tehnika opuštanje i smirivanja uma. Prije samog ispita treba se naspavati i prošetati. U konačnici, treba vježbati kako prepoznati negativne automatske misli i kreirati korisnije: “Ako sam anksiozan, znači da sam slab”, treba promijeniti u: “Moj mozak me želi zaštititi pa pretjerano pali alarme, želi mi najbolje, usmjerit ću se na najlakše pitanje i krenuti polako.” Ključno je stvoriti prijateljski odnos s tremom, i ne pokušavati je izbaciti (jer tada samo jača) – poručuje psihologinja te zaključuje važnom rečenicom: “Sjetite se da učite i polažete ispite za sebe, a ne da biste ispunili očekivanja drugih.”
(Doris Kezić)
