Samogovor pomaže u svakodnevnim zadacima i kontroli emocija, no postoji granica kada je potreban stručni savjet
Razgovarate li ponekad sami sa sobom? Niste jedini! Samogovor, poznat i kao samousmjereni govor, uobičajeno je i potpuno normalno ponašanje u svim životnim dobima. Može imati brojne koristi – od lakšeg pronalaženja izgubljenih stvari, razumijevanja uputa, do poboljšanja koncentracije i izvedbe pri obavljanju zadataka.
Iako mnogi, kako piše Medical News Today, samogovor automatski povezuju s problemima mentalnog zdravlja, liječnici ga ne smatraju zabrinjavajućim. Naprotiv, u određenim situacijama može biti vrlo koristan i čak poticajan oblik samopomoći.
Što je samogovor i zašto ga imamo?
Samogovor se definira kao verbalni izraz unutarnjih misli, osjećaja ili uvjerenja. Drugim riječima, riječ je o tome da naglas izgovaramo ono što osjećamo ili mislimo, bez namjere da nas netko drugi čuje.
Djeca često razgovaraju sama sa sobom tijekom igre ili obavljanja zadataka. To je prirodan način razvoja jezika, održavanja pažnje i poboljšanja izvedbe. Navika se često zadrži i u odrasloj dobi, te obično ne predstavlja problem.
Istraživanja samogovora datiraju još iz 1880-ih, kada je znanstvenike zanimalo što ljudi govore sami sebi, zašto to rade i koja je svrha takvog govora.
Može li samogovor biti zdrav?
Samogovor može imati više prednosti i rijetko nosi zdravstvene rizike, osim ako ga ne prate drugi simptomi mentalnih poremećaja, poput halucinacija. Među njegovim korisnim učincima ističu se:
- Poboljšanje koncentracije i kontrole nad zadatkom
- Povećanje učinkovitosti i performansi
- Bolje rješavanje problema
- Smanjenje tjeskobe i stresa
Primjerice, studija iz 2012. pokazala je da samogovor pomaže pri vizualnom pretraživanju, poput traženja izgubljenih ključeva, komada odjeće ili proizvoda u trgovini, čime se predmeti pronalaze brže.
U sportu samogovor može biti posebno koristan, ovisno o načinu i sadržaju govora. Motivacijski ili uputni samogovor često poboljšava izvedbu, dok negativni samogovor može povećati motivaciju, ali ne nužno i rezultate.
Vrste samogovora
Samogovor razlikujemo po tonu i svrsi:
- Pozitivan samogovor – ohrabrujući i podržavajući, smanjuje tjeskobu, poboljšava koncentraciju i samopouzdanje.
- Negativan samogovor – kritičan i obeshrabrujući, često narušava samopouzdanje.
- Neutralan samogovor – daje upute samome sebi bez naglašene pozitivnosti ili negativnosti.
Samogovor može biti i:
- Otvoren – kada ga drugi mogu čuti,
- Prikriven – unutarnji govor koji ostaje samo u našoj glavi, ili se izgovara tiho bez glasnog govora.
Zašto razgovaramo sami sa sobom?
Samogovor može služiti različitim funkcijama:
- Regulacija emocija
Pomaže usmjeriti fokus, kontrolirati emocije i razmisliti o reakcijama na trenutačne osjećaje, primjerice kada smo nervozni ili ljuti. - Smanjenje anksioznosti
Istraživanja pokazuju da ljudi koji se obraćaju sebi u trećem licu mogu stvoriti emocionalnu distancu, bolje obraditi osjećaje i smanjiti tjeskobu, uključujući socijalnu anksioznost. - Poboljšanje izvedbe i koncentracije
Kada pratimo upute ili rješavamo zadatke, samogovor može poboljšati kontrolu i učinkovitost, kao i razviti vještine rješavanja problema.
Kada samogovor može biti znak problema?
U većini slučajeva samogovor je normalan i zdrav. Međutim, ako je izražen negativnim, samokritičnim tonom i ometa svakodnevni život, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.
U rijetkim slučajevima samogovor može biti povezan s ozbiljnijim poremećajima, poput shizofrenije. Osobe s ovim poremećajem mogu doživjeti halucinacije i deluzije – vidjeti, čuti ili osjetiti stvari koje zapravo ne postoje u stvarnom svijetu. Najčešći oblik su glasovi na koje osoba odgovara kao da vodi stvaran razgovor.
Osobe sa shizofrenijom često se povlače iz društva, gube interes za svakodnevne aktivnosti i imaju poteškoće u izražavanju emocija. Ako se samogovor javlja zajedno s halucinacijama, važno je što prije potražiti stručnu pomoć psihologa ili psihijatra.
Kako kontrolirati samogovor?
Ako osjećate da vas samogovor ometa, postoje strategije za njegovo smanjenje:
- Vođenje dnevnika – zapisivanje misli pomaže u organizaciji i smanjenju naglas izgovorenih misli.
- Praćenje okidača – prepoznavanje situacija koje potiču samogovor povećava svijest i kontrolu nad njima.
- Preusmjeravanje – mijenjanje naglas izgovorenih misli u unutarnji dijalog ili tiho mrmljanje.
(Ordinacija.hr)
