Nova knjiga „Narcizam i ljubav“, koju potpisuje diplomirana psihologica na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta, otkriva tamnu stranu narcističkih odnosa i put prema oporavku žrtava.
Narcizam je jedan od rijetkih poremećaja gdje se pacijent pušta na miru, a liječe se svi oko njega… Rečenica je to iz najnovije knjige „Narcizam i ljubav“ autorice Romane Kiseli Grgić u izdanju nakladničke kuće Dominović, a koja će svoju promociju imati u utorak, 16. rujna u knjižnici Medveščak na Trgu žrtava fašizma 7. Tom prilikom razgovarali smo s autoricom, diplomiranom psihologicom na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta, a koja je niz godina radila kao vojni psiholog i časnica Hrvatske vojske te je certificirana homeopatkinja, NLP terapeut i T.A. terapeut.
1. Zašto knjiga o narcizmu?
Narcizam mi je “slučajno” došao na put kroz nekoliko znanaca i poznanika koji su me “samo htjeli nešto pitati”. Neki od njih su ozbiljno zaglavili u bolesnom narcističkom partnerskom odnosu. Sve što su proživljavali bilo je toliko intenzivno i teško, ne samo njima već i meni, da sam ta iskustva odlučila pretočiti u knjigu. Htjela sam da svijet zna da je narcizam puno više i puno teže od onog zgubidana koji šeće šumom, naiđe na jezero i počne se diviti samom sebi u odrazu vode.
2. Tko su zapravo narcisi? I tko sve može biti narcis?
Narcis je jedna prazna, oštećena osoba s velikom rupom u svojoj srži. Da bi se punila energijom trebaju joj drugi ljudi, bez kojih ne može preživjeti. Narcisi su najčešće upakirani u krasnu ambalažu. Oni su tu oko nas, to mogu biti neki poznati odvjetnici, šarmantni liječnici, duhoviti novinari, prekrasni glumci, pažljivi susjedi…
3. Kako prepoznati narcise?
Ja ovdje neću nabrajati dijagnostičke kriterije za prepoznavanje narcisa. Lako će ih prepoznati stručnjaci koji se bave narcizmom ili osobe koje su uspješno prošle traumu života s narcisom. Za ostale su narcisi nevidljivi sve dok ne zaglave u nekom odnosu s njima. Ipak, ako ste često u društvu osobe koja svu pažnju okoline skreće na sebe, uz koju osjećate da gubite energiju i nekako ste “prazni” kad se raziđete, koja rečenice počinje s “ja, meni, moji”, koja je uvijek savršeno dotjerana, uglađena i nasmiješena, ali nekako neprirodno sretna… e tada počnite sumnjati na narcizam.
Za potvrdu ili odbacivanje teze, pročitajte moju ili neku drugu knjigu o narcizmu. Također, važno je napomenuti kako prepoznati da ste u narcističkom odnosu. Navest ću nekoliko znakova:
- Čini se kao da vam se život vrti samo oko partnera,
- Otkazujete svoje planove kako biste mu ugodili,
- Vaše raspoloženje ovisi o njegovom,
- Često ste dekoncentrirani i odsutni duhom,
- Njegove, a ne vaše potrebe uvijek su na prvom mjestu,
- U odnosu ste nezadovoljni, ali unatoč tome osjećate da njega/nju ne možete napustiti,
- Osjećate se odgovornim za partnera,
- Rijetko radite išta bez njega,
- Uvijek se smiješite i pokušavate biti vedri iako ste ljuti ili tužni,
- Osjećate sram zbog onoga što se događa u vašoj vezi, no tu tajnu čuvate za sebe…
4. Koliko narcizam jedne osobe, u zdravstvenom kontekstu, može utjecati na drugu?
Ovisno koliko ste u bliskom odnosu s narcisoidnom osobom i koliko često ju srećete. Narcisi “lome” ljude oko sebe, slamaju partnere, uništavaju svoju djecu. Partnerstvo s narcisom mijenja karakter supružnika i lagano i sigurno ga vodi do bolnice, umobolnice ili mrtvačnice. Znam, to zvuči jako grubo, ali ako se partner ne odluči na odlazak iz takvog odnosa, najčešće se razbolijeva.
Kao roditelj narcis snažno utječe na sudbine svoje djece. Njegov utjecaj ovisi koliko je djece u obitelji, koliko je snažan onaj drugi roditelj te koliko dugo su djeca izložena torturi narcizma. Narcis u poslovnom kontekstu može također maltretirati velik broj ljudi. Kolika će biti stopa razbolijevanja i fluktuacije djelatnika ovisi o puno čimbenika, međutim nije sporno da će do toga doći.
5. Pogoduje li današnje vrijeme u kojem živimo, a u kojem smo svi više okrenuti prema sebi i ne marimo toliko za druge ljude, razvoju narcističkog ponašanja?
Neki podaci sugeriraju da je epidemija narcizma u porastu. Jedno istraživanje (Newsom i sur., 2003, prema L. Lemaić, 2023). pokazuje da je stopa odobravanja izjave „Ja sam važna osoba“ porasla s 12% 1963. godine na 77-80% 1992. kod adolescenata. No vrijeme u kojem živimo pomaže da je sljedbenika i štovatelja narcisa puno više. Naime, jedan lajk i jedan komentar na društvenoj mreži je za narcisa poprilična hrana.
Neki narcis iz 19. stoljeća nije mogao imati 3000 pratitelja, osim ako nije bio vladar nečega. A i tada je bilo nemoguće da 3000 ljudi, odjednom, zaprati svaku njegovu uzvišenu misao, riječ, uzdah ili nalakirani nokat. Pokazalo se da pojedinci koji su visoko na grandioznom narcizmu imaju više prijatelja na mrežama, češće ažuriraju status i objavljuju više slika sebe nego oni koji nisu narcisi.
Današnji svijet je možda baš posljedica nekih narcisoidnih umova i mase ljudi koji pristaju na to. Ne znam što je točno uzrok, a što posljedica. Jedna od karakteristika narcisoidnih sredina je izolacija njenih članova – nema međusobne komunikacije. Kad ljudi međusobno ne komuniciraju, ne mogu podijeliti viđenje realiteta oko sebe. Ne mogu testirati taj realitet.
To znači da nakon nekog vremena više ne znate je li nešto ispravno ili ne, jeste li dobro reagirali ili ne, imate li se pravo ljutiti ili ne… I počinjete se zatvarati u svoj svijet, stvarati krive zaključke i koprcati se u svojim nesigurnostima i strahovima. U toj izolaciji, nedostaje vam potvrda sebe koju ćete dobiti od drugih ljudi kroz odnose, odlazak na posao, kavu sa susjedima, razgovor na tržnici…
Kad toga nema, moramo hraniti sami sebe, moramo napraviti selfie i pokazati se svijetu na nekoj društvenoj mreži da nas “vidi”. Jer u protivnom „ne postojimo“. A jedan osmijeh, jedan pogled prijatelja, jedna osoba kraj vas koja vas vidi i čuje, koja vas grli ali i lupa po prstima kad treba, to je dragocjeno.
Kada imate cijelu grupu takvih ljudi koja je tu za vas i vi za njih, kada se međusobno pazite, podržavate i olakšavate jedni drugima teret života, vi ste tada osoba kojom nije jednostavno niti moguće manipulirati. Vi ste tada puno snažniji i kao pojedinac i kao grupa.
6. Ima li svatko od nas narcističke crte u sebi i ako da, kako ih možemo prepoznati?
Prevalencija narcističkog poremećaja ličnosti u populaciji je oko 1%. Mnogi ljudi tijekom života razviju neka narcistička obilježja, ali ipak ne ispunjavaju dijagnostičke kriterije za narcistički poremećaj ličnosti. Svi mi imamo neki stupanj narcizma, tzv. „zdravi narcizam“, a on uključuje stabilan osjećaj vlastite vrijednosti temeljen na postignuću, sposobnost oporavka od neuspjeha i pronalazak utjehe i podrške u odnosima s drugima (Horwitz, 2000).
No, nije uvijek lako odrediti granicu između visokog samopoštovanja, ambicije i patološkog narcizma. Kada nekog „prebaci“ na mračnu stranu prepoznaje se po tome što uz samopoštovanje ide i iskorištavanje i negativne procjene drugih te osjećaj superiornosti poput „ja sam u svemu bolji od drugih“. Osobe visokog samopoštovanja u stanju su održavati duboke i bliske odnose s drugim osobama što kod narcisa nije slučaj.
7. Što biste htjeli da čitatelj osvijesti kad pročita vašu knjigu?
Najvažnije je da osvijesti što ljubav nije, za sve ono što je mislio da jest. Također, naučit će da je narcizam veliko zlo koji za sobom ostavlja puno razorenih ljudi. Da se s narcizmom ne “koketira”, od njega se bježi trčećim korakom. Da se narcizam ne liječi, to je jedan od rijetkih poremećaja koji se ostavlja na miru, a liječe samo njegove žrtve.
Da nitko nije postao žrtva narcisa “slučajno”. Imao je predispozicije za to kroz odgoj ili prethodne traume u svom životu. Da bez žrtava nema narcizma i da je došlo vrijeme da reflektorom osvijetlimo one koji pristaju na odnos s narcisom. Za ples je potrebno dvoje. Da žrtve, rješavajući svoje traume, jačaju sebe, svoju obitelj i grade temelj za zdravo društvo u kojima narcizam ne može živjeti.
8. Kome je knjiga namijenjena?
Onima koji sumnjaju da im je partner, šef, roditelj ili prijatelj narcis, kao i za one koji su to shvatili ali ne znaju kako dalje. Za sve žrtve narcizma koji žele shvatiti zašto su postali žrtve. Za sve žrtve koje to više ne žele biti.
9. Tko je po Vašem mišljenju i iskustvu, više sklon da završi u odnosu s narcisom?
To su vrlo često ljudi s karakteristikama ovisničkog poremećaja ličnosti koji imaju strah od napuštanja i odvajanja, nisko samopouzdanje, poteškoće od izražavanja neslaganja s drugima, osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti, nelagodu od toga da budu sami, strah od preuzimanja odgovornosti za vlastiti život, nesposobnost donošenja odluka bez da se savjetuju s nekim drugim i dominirajućom potrebom za brigom i potporom od drugih ljudi.
To su ljudi koji su odrastali uz puno nesigurnosti i neizvjesnosti, koji su umjesto ljubavi dobivali kritiku, koji su kao mala djeca bili napuštani ili ostavljani sami, koji nikada nisu bili “dovoljno dobri” i sve što su napravili nije bilo “dovoljno dobro”, koji su naučili da ljubav boli i vrijeđa te koji su nerijetko bili “nevidljivi” u svojoj obitelji.
10. Može li se vaša knjiga čitati i kao obrazovni priručnik za prepoznavanje narcisa i učenje kako se postaviti u takvim situacijama?
Moja knjiga je samo jedna od knjiga na polici. Privući će upravo one koje treba, koji imaju “nekakvu priču” s narcisima. Prateći knjigu školski će se moći prepoznati narcisa i sve simptome. Drugima će biti nevidljiva, jer nemaju problema s narcizmom i narcisima.
Knjiga može motivirati ili pokrenuti žrtvu, može joj odrediti smjer za kretanje. Može olakšati bolan proces koji žrtva prolazi jer može vidjeti kako je drugima bilo. No žrtve narcizma ne smiju ostati samo na mojoj knjizi. Bit ću sretna ako ih ona pomakne da krenu u otkrivanje sebe.
11. Može li se narcis prepoznati prije nego što se s njim stupi u odnos i postoje li obrambeni mehanizmi?
To je malo teže, ali postoje neki detalji koji mogu upućivati da se radi o narcisoidnoj osobi. To su najčešće privlačne, dotjerane osobe koje izuzetno drže do svog izgleda i vanjske forme. Brendirana roba, skupi automobil, stan ili kuća na prestižnoj lokaciji, posao u kojem su visoko pozicionirani. Kod narcisa je sve u vanjskoj slici. Što smo prazniji iznutra, više polažemo na vanjsko.
Najbolji obrambeni mehanizam je prepoznavanje narcizma i manipulacije, postavljanje vlastitih granica i nepristajanje na narcistički odnos, bilo privatni bilo poslovni. A to sve možete jedino kad ste izgrađeni na zdravim temeljima i kad u vama ne postoje “pipci” koje privlače narcizam.
Postoje, doduše, komunikacijske tehnike koje pomažu u kontaktima s narcisima, no one služe samo za prelaznu fazu preživljavanja, dok se takav odnos definitivno ne napusti. U knjizi su one i opisane.
12. Za sve koji prepoznaju da su u odnosu s narcisom, postoji li svjetlo na kraju tunela?
Parafrazirala bih genijalnog Roberta Torrea – “Ima li života prije smrti”? Uz narcisa nema. Ali kad ubijemo traumu narcizma, tada ima života poslije smrti. Usudite se, maknite se od poznatog mraka, čeka vas nepoznato svjetlo! Garantiram.
(Ordinacija.hr)
