U procesu učenja matematike sva djeca čine više ili manje pogrešaka. Ona kojoj je matematika težak predmet uče sporije i čine više pogrešaka.
Nemali broj djece osjeća odbojnost i strah prema svemu što “miriše na matematiku“. U to ime na Facebooku npr. postoje grupe onih koji nemaju pozitivnih emocija prema toj znanosti. Neka djeca na tom području pokazuju veće teškoće od drugih. Priroda tih teškoća je različita.
Zanimljiva je činjenica da se teškoće učenja matematike uglavnom toleriraju. Nikako nije prihvatljivo da netko ne zna čitati, pisati i jezično se izražavati, a često se s odobrenjem prihvaćaju izjave “Ja nisam nadaren/a za matematiku“. Pri tome se ne razmišlja o tome da se iza “nedostatka talenta“ zapravo krije druga vrsta problema.
Kada matematika zapinje…
U procesu učenja matematike sva djeca čine više ili manje pogrešaka. Ona kojoj je matematika težak predmet uče sporije i čine više pogrešaka. Kod manjeg postotka djece možemo uočiti da:
-
zamjenjuju jedan broj nekim drugim (čak i pri upotrebi kalkulatora) - ponavljaju isti broj ili radnju više puta i nisu u stanju prijeći na slijedeći korak ni u pisanju ni u računanju (npr. ako je u prvom zadatku na stranici bio znak “+“ dijete u svim ostalim zadacima do kraja stranice zbraja neovisno o tome što se znak promijenio)
- zrcalno okreću znamenke ili redoslijed znamenki u višeznamenkastim brojevima
- daju ispravan odgovor ali im je potrebno puno više vremena nego što je uobičajeno za njegovu dob
- zapisuju brojeve u uzajamno neprikladnom odnosu i zbog toga dolaze do pogrešnog rezultata (npr. kod zbrajanja i oduzimanja s potpisivanjem)
- pogrešno prepoznaju računske simbole (npr. znak “+“ prepoznaje kao “-“)
- izostavljaju ili preskaču jedan od obaveznih koraka u rješavanju zadatka
- slabo pamte i prepznaju brojeve (npr. ne mogu zapamtiti niti vlastiti broj telefona)
Osim prethodno nabrojanih teškoća s kojima se djeca mogu susresti postoje još i specifične teškoće koje možemo uočiti kod djece koja se muče s učenjem matematike. Četiri su tipa takvih teškoća:
1. Teškoće u logici odnose se na nerazumijevanje izraza kao što je “očeva majka“. Takve teškoće stvarat će probleme i u radu s brojevima i razumijevanju sustava brojeva
2. Teškoće u planiranju uočavaju se u trenutku kad dijete ne analizira zadatak prije nego što ga počne rješavati i ne provjerava rezultat. Umjesto da prvo pročita zadatak do kraja, razmisli o zadatku i što se u njemu traži, dijete brzopleto počinje s računanjem i dolazi do netočnog rješenja.
3. Teškoće u provjeri rezultata veoma frustriraju dijete, pogotovo kada ono uopće ne zna odakle treba započeti i kada provjeru više puta ponavlja, a svaki put dolazi do nekoga drugog rezultata.
4. Unatoč tome što razumije logiku zadataka, dijete nije sposobno obaviti jednostavne računske operacije. Dijete se ne uspijeva automatski prisjetiti činjenica a do rezulatat dolazi brojenjem (uglavnom na prste).
Svi prethodno nabrojani probleme koji u učenju matematike mogu mučiti mališane mogu upućivati na to da dijete ustvari ima diskalkuliju – odstupanja koja stvaraju djetetu ozbiljne teškoće u ovladavanju matematikom bez obzira na stupanj inteligencije, normalno funkcioniranje osjetila i optimalne uvjete redovitog podučavanja.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako vaše dijete, koje je inače uspješno u ostalim predmetima, ima značajne teškoće s osnovnim računskim radnjama i oslanja se na računanje na prste (često za sve aritmetičke radnje) dok ostala djeca napreduju i snalaze se u učinkovitijim strategijama računanja vrijeme je da potražite stručnu pomoć.
Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof defektolog i Stela Horvat, prof
rehabilitator
