Kako odgojiti mladu osobu koja će biti pristojna i ljubazna, ali će se znati zauzeti za sebe?
Dan danas sjećam se svojih roditelja koji su mi i verbalno i neverbalno redovito ukazivali kako je važno biti pristojan. Uvijek su bili ponosni kada bi dobili povratne informacije od susjeda, učiteljice, rodbine ili pak drugih roditelja kako imaju ljubazno i pristojno dijete. Njihova kćerkica nikada nije ulazila u sukobe, nikada se nije svađala s drugom djecom u parkiću, nikada nije odgovarala profesorima – čak ni u pubertetu kada je bunt sam po sebi izražen. Ali isto tako je njihova kćer bila duboko nesretna kada je jednog dana u adolescentnoj dobi shvatila da se nikada ni ne zauzima za sebe, da se njezine prijateljice uvijek nekako izbore za svoje mišljenje i stavove a ona, pristojno i ljubazno, uvijek prihvati i ono što ne želi i s čim se ne slaže – jer treba biti pristojan.
Pristojno i ljubazno izražavanje želja
Nakon mnogo godina kao osoba s duboko ukorijenjenim uvjerenjem kako treba biti pristojan prema drugim ljudima, shvatila sam da se “biti pristojan“ ne mora kositi sa “zauzeti se za sebe“. Danas smo svjedoci kako mnoga djeca, posebice u adolescentnoj dobi kada su i u punoj fizičkoj snazi, postaju agresivna u izražavanju svojih misli i želja, kako njihovo zauzimanje za sebe podrazumijeva činjenje štete nekom drugom. Ili pak u drugoj krajnosti imamo djecu koja baš poput mene, ljubazna i pristojna nikada ne izraze što žele – zbog čega u sebi samo gomilaju loše osjećaje, a usporedno s njima pada i njihovo samopouzdanje. Kako danas odgojiti mladu osobu koja će biti pristojna i ljubazna, ali će se znati zauzeti za sebe?
Odgovor dakako nije instant recept i seže već u najraniju dob. Mnogi roditelji vjeruju da moraju činiti kompromis i da moraju odabrati žele li radije da im dijete bude probitačno i agresivno ali sa sposobnošću da se zauzme za sebe ili da bude ljubazno i uviđavno i tako propusti priliku da drugima da do znanja kako se osjeća i što želi. Asertivnost nas uči da možemo otvoreno i direktno izraziti svoje misli i osjećaje drugim ljudima bez toga da iste povrijedimo. Uzmimo za primjer da je naše dijete gurnulo drugo dijete. Kada bi potaknuli naše dijete da istom mjerom vrati drugom djetetu, tada bi u njemu poticali agresivno ponašanje. Ono bi tako naučilo zauzeti se za sebe, ali na agresivan način. Kada bi mu rekli da drugo dijete sigurno nije ništa loše mislilo i da ne bi bilo lijepo da mu nešto kaže, tada bi mu poslali poruku da nije dobro izraziti vlastite misli i osjećaje bez obzira što nam je netko učinio. No kada bi rekli djetetu neka kaže svom prijatelju kako se osjeća zbog toga što ga je gurnuo i da ne želi da mu to više radi – tada bismo učili dijete asertivnom ponašanju. Asertivnost se uči u najranijoj dobi i roditelji bi trebali biti svjesni da su i sami model svojoj djeci. Ako nas djeca vide kako sukobe rješavamo agresijom i uz puno galame, kako će ih oni onda jednog dana rješavati? S druge strane, ako vide da se nikada ne zauzmemo za sebe, da kod kuće samo “gunđamo“ protiv šefa/prijatelja/partnera a nikada im ne kažemo što doista mislimo i osjećamo – kakav će biti njihov obrazac ponašanja jednog dana?
Treba se reći “Ne” kad je potrebno
Odmalena trebamo dijete učiti asertivnom ponašanju da bi ono jednog dana stasalo u mladu osobu koja će imati dovoljno samopouzdanja da izrazi svoje misli i osjećaje na način koji ne ugrožava drugoga. Kada smo asertivni, štitimo sami sebe dajući do znanja okolini kako se osjećamo i zauzimajući se za svoja prava. Reći “ne“ kad je potrebno – bez osjećaja krivnje, postaviti granice, izraziti vlastite želje i potrebe na prihvatljiv način – nije li to nešto što bi našoj djeci jednog dana pomoglo da koračaju kroz život? Imajući na umu da asertivna djeca u adolescentnoj i odrasloj dobi imaju bolju sliku o sebi, na bolji način izražavaju svoja znanja i sposobnosti, te imaju efikasnije vještine suočavanja sa stresom, vjerujem da se dugoročno isplati uložiti trud i vrijeme u učenje djeteta ovakvom ponašanju.
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Centar Proventus
