Jeste li već obavili Božićni shopping za svoje dijete/djecu? Što ste kupili? Najnoviju igračku iz serije Vinx, Bakugana ili ste ovog puta odlučili pokloniti im nešto sasvim drugačije?
Kada
se priča o ovom periodu godine, obično se govori u kontekstu mjeseca darivanja,
o božićnom shoppingu, kome i što će se kupiti, gdje se nešto može dobiti
najpovoljnije i slično. Priča se o novcu, o materijalnom. Ponekad se naravno
pokuša istaknuti i važnost obiteljskog okupljanja, zajedničkog ručka i
provedenog vremena, ali sve to ide u korist poklanjanja još više poklona jer
ne može se doći u goste bez poklona! I na kraju balade, više pažnje
posvetimo oko toga koji poklon ćemo kome pokloniti nego razgovoru s tom osobom
dok sjedimo pored nje. Zvuči poznato?
Božićnim
poklonima djeca se jako vesele. Kako i neće! To im je izvor trenutnog
iščekivanja, napetosti, a zatim sreće i zadovoljstva kada vide da su dobili još
jednu Vinxicu ili novi Bakugan koji su tako jako željeli! Igraju se s tim
kratko jer ionako imaju već gomilu drugih igračaka. Zatim ju jako žele odnijeti
u vrtić pokazati prijateljima što su dobili. Više se hvale nego što stvarno
žele podijeliti igračku jer imati je znak moći i važnosti čak i u predškolskoj
dobi, ne biste vjerovali!
Ali
iza svog tog blještavila imanja i materijalnog, ima mnogo djece kojoj strašno
nedostaje nešto sasvim obično, nešto što se ne može nigdje kupiti i što mu samo
osoba može dati. Ispričat ću vam to na primjeru jednog četverogodišnjeg dječaka
kojeg ćemo nazvati Luka.
Luka
ima sve nove igračke. Bio Božić, Sveti Nikola ili običan dan kada je bio
“dobar”, on ima sve što dijete može poželjeti – novu željeznicu
Traktora Toma, najnovijeg blještavog robota koji može sam boriti se, sve Bakugane
i još mnogo drugih igračaka koje je teško uopće nabrojati. Druga djeca jako
rado dolaze kod njega igrati se jer svaki puta ostanu osupnuta sa svim
igračkama koje Luka ima. Kada su druga djeca oko njega zbog igračke, Luka se
osjeća jako važno. Svu pažnju dobiva upravo on zahvaljujući toj igrački. Kada
odgajateljica pokuša provesti neku aktivnost, Luka je jedini koji stoji sa
strane. On je jedini koji se ne želi uključiti, njemu je ta aktivnost dosadna
jer tada nisu on i njegova igračka u centru pažnje.
Kada
je vrijeme spavanja, sva djeca legnu, smire se i zaspu. Luka ne. On se nikako
ne može opustiti. Ne želi niti da druga djeca zaspu jer će mu onda biti dosadno
pa glasno priča za vrijeme spavanja. No, ako se Luki približite i ako ga zaista
poslušate, reći će vam da je usamljen i tužan. Da, upravo te riječi će
upotrijebiti. Tražit će vas da legnete pored njega, da ga mazite jer je on
zapravo velika maza. Nažalost, roditelji to ne prepoznaju. Njegovi roditelji će
mu kupiti sve što mu je potrebno, ali mu zaboravljaju dati ono
najjednostavnije, a njemu najvažnije – maženje i pažnju koju kroz to dobiva.
Ako
se vratimo na božićno kupovanje poklona, možemo to povezati s Lukom. Premda će
djeca tražiti i ovu i onu igračku jer su je vidjeli na reklami ili ju ima
njihov vršnjak, apetit za igračke smanjit ćete s kvalitetnim provođenjem
vremena (maženjem, pričanjem priča, izradom velikog snjegovića, spuštanje sa
sanjkama). Stanje u vašem novčaniku će se poboljšati, a djetetu ćete darovati
ono najvrjednije za njega – sebe. Naravno da ako je dijete naviknuto da
dobiva jako mnogo igračaka, ako mu ih odjednom uskratite, da će se buniti. Ali
ono što on ne zna, a vi znate, to je da će mu uspomena na vaše zajedničko
provođenje vremena biti mnogo življa i važnija jednog dana kada odraste od
uspomene na igračke.
Autorica teksta:
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
