Burne emocionalne reakcije

Igor, osmogodišnjak, krenuo je u prvi razred. Jako se veselio školi.
Igor je dobar učenik, jako dobro savladava školsko gradivo. Dobro se snašao i
među novim vršnjacima, omiljen je u društvu, a bavi se i sportom. Ima mlađu
sestru prema kojoj je osobito pažljiv i nježan. No, Igor se vrlo teško nosi u
situacijama kada mu se brani nešto ili pak kada on nešto želi, a to ne može
dobiti – poput igranja s prijateljima ili pak kada želi ostati duže na
rođendanu, parku, igraonicama i sličnim mjestima, a vrijeme je da se krene
kući. Tada Igor jako negoduje, protestira, baca se na pod, plače, toliko je
nesretan da se ne može kontrolirati. Roditelji su pokušali razno raznim strategijama
(kazne, zabrane), no te strategije traju vrlo kratko i ponašanje se ponavlja u
novim situacijama. Roditelji su vrlo zbunjeni njegovim ponašanjem, te ponekad
njegovo ponašanje tumače kao razmaženo, a s druge strane zabrinuti su i pitaju
se kako treba ispravno reagirati.

Jedna od karakteristike
temperamenta, dakle genetske strane jest upornost, a druga je intenzitet
emocionalnih reakcija. Kada je dijete vrlo uporno i pri tome doživljava snažne,
intenzivne emocionalne reakcije, u situacijama kada mu se kaže “ne, ne možeš
više ostati, idemo kući”, ono može na skali temperamenta biti označeno na kraju
kontinuiteta upornosti te intenziteta emocionalnih reakcija.

To isto tako znači da roditelji
takve djece, poput roditelja malog Igora, trebaju itekako biti svjesni
navedenog i pokušati mu pomoći da se nauči nositi sa svojim emocijama kao i to
da nauči prihvatiti postavljen zahtjev ili granice u ponašanju.

Da bi dijete naučilo kako se
nositi sa svojim emocijama, prije svega bitno je da ih nauči prepoznavati. Tome
izvrsno može poslužiti tzv. tehnika “reflektiranje osjećaja“. To bi značilo da
kada se uoči neko djetetovo osjećanje, da se nježno i empatično kaže “čini mi
se da si sada zbilja ljut”. Ton i boja glasa mora biti takva da to dijete ne
doživljava kao ismijavanje, već da mu da prostor da doista izrazi svoj osjećaj
na socijalno prihvatljiv način (bez ozljeđivanja sebe, drugog ili namjernog
uništavanja predmeta). Tek tada, ovisno o djetetovom stupnju razvoja, može
slijediti pitanje “što te tako naljutilo?”. Kada smo i sami pod snažnim
emocionalnim nabojem, nije lako ostati smiren i empatičan, no vježbom se može
uspjeti.

S druge strane, iz Igorove priče
vidi se da mu je teško prihvatiti zahtjev. To bi značilo da se prije 30 minuta
prije odlaska iz parka, igraonice, rođendana, može nagovijestiti kraj, a onda
to isto učiniti 5 minuta prije samog odlaska. Ako on svojim ponašanjem
(bacanjem na pod, plakanje i sl.) i dalje nama pokušava reći da on zbilja,
zbilja želi ostati onda je vrlo korisno da mu i kažemo poruku koju dobivamo iz
njegovog ponašanja. To bi značilo sljedeće:

“Igore, vidim da doista jako
želiš ostati u igraonici, ali sada je vrijeme da idemo kući.”

Budući da je Igor iznimno uporan,
što obično znači da ima prirodnu potrebu da ipak i on odluči u nečemu, da ipak
bude po njegovom, možemo mu ponuditi izbor koji je i nama, kao roditeljima
prihvatljiv. Primjerice:

“Igore, možeš danas izabrati da
idemo odmah i tako biraš da pozoveš prijatelje kod kuće danas. Ako biraš da se
bacaš po podu i da plačeš, onda biraš da danas ne pozovemo prijatelje kod kuće
danas.” Bitno je da je ponuđeni izbor zanimljiv i privlačan djetetu i izvediv
roditelju te da vrijedi za taj dan. Time se svakim novim danom, pruža nova
prilika za novo djetetovo ponašanje.

Iznimno je važno da nam i jedan i
drugi izbor budu podjednako ok, odnosno da što god Igor izabere, mi to
prihvatimo jednako. U suprotnom, vrlo vjerojatno će ponovno doći do eskalacije
u Igorovom ponašanju, a vjerojatno i u ponašanju roditelja.

O ovim temama, kao i o kako poticati
djetetovo samopouzdanje, se govori na programu “Terapija igrom za roditelje”
koji počinje 6. ožujka 2013. Uvodna,
besplatna radionica iz programa biti će održana u srijedu 20. veljače 2013. u
sklopu 6. Tjedna psihologije u Centru Proventus. Program, kao i besplatnu
radionicu vode Tatjana Gjurković i Tea Knežević. Prijave su obavezne zbog
ograničenog broja mjesta. Prijaviti se možete kod Tatjane: tatjana@centarproventus.hr ili 095
8043982.