Biti roditelj najljepša je i najteža uloga u životu. Uloga je to koju preuzmemo nakon što začujemo prvi plač našeg potomka i traje zauvijek, čak i onda kada su naši „mališani“ odrasli i samostalni ljudi.
Igramo tu ulogu najbolje što znamo, ponekad uvjereni da znamo što radimo, a ponekad sumnjajući u svoje poteze i metode. Pa, koji je pravi oblik roditeljstva? Što znači biti dobar roditelj?
Mnogi roditelji odgajaju svoju djecu prema modelu svojih roditelja (tj. kako su njih odgajali), a mnogi rade upravo suprotno kako bi izbjegli pogreške svojih roditelja. No svi se slažu u istoj želji da odgoje svoje dijete u sretnu i samopouzdanu osobu.
Postoje četiri osnovna stila odgoja koji često rezultiraju razvojem istih osobina kod djece.
1. Autoritarni stil odgoja
Ovakav odgojni stil podrazumijeva stroge i zahtjevne roditelje koji disciplinu ostvaruju prijetnjama i kaznama. Takav oblik roditeljstva najčešće stvara nezadovoljno, nesigurno i povučeno dijete koje se brine kako će zadovoljiti roditelja.
2. Popustljivi stil odgoja
Roditelji koji preferiraju ovaj odgojni stil jako su usmjereni na dijete, udovoljavaju mu u svemu, pokazuju mnogo topline i pozitivnih osjećaja, nemaju nikakvih zahtjeva prema djetetu i sve mu dopuštaju. Takav oblik roditeljstva najčešće i stvara dobro raspoloženo dijete koje uživa u svom djetinjstvu. Međutim, takvo dijete nema mogućnost razviti osjećaj odgovornosti, nesigurno je i nezrelo. Ima slabu samokontrolu, razmaženo je, impulzivno i agresivno.
3. Ravnodušan stil odgoja
Ravnodušni ili indiferentni roditelji zaokupljeni su sami sobom i ne obraćaju previše pažnje na djecu. Izbjegavaju dvosmjernu komunikaciju i ne zanima ih ili nemaju vremena saznati što se događa u dječjem svijetu jer su preopterećeni svojim.
Takav oblik roditeljstva najčešće rezultira djetetom promjenjivog raspoloženja koje ne zanima škola i nema kontrolu nad svojim ponašanjem. Najočitije je to u periodu adolescencije kada dijete iskazuje nesigurnost i izgubljenost pa se pojavljuje rizik od društveno nepoželjnih oblika ponašanja kao što su npr. razvoj ovisnosti, delikvencija i slično.
4. Autoritativni stil odgoja
Roditelji koji se trude djecu odgajati na ovaj način pokazuju toplinu i brigu za dijete, potiču dvosmjernu komunikaciju, pitaju dijete za mišljenje i vode računa o djetetovim osjećajima. Objašnjavaju svoje postupke i očekivanja. Ovakav oblik odgoja najčešće će rezultirati samopouzdanim i sigurnim djetetom koje ima visoko samopoštovanje, odgovorno je, dobre samokontrole, te motivirano.
Jasno je da je najbolji stil odgoja autoritativni i da treba nastojati naći pravu mjeru u svojim zahtjevima i pohvalama prema djetetu. Što to zapravo dobar roditelj treba znati?
Što čini dobar roditelj?
Dobar roditelj je roditelj koji je „prisutan“ i puno se bavi svojim djetetom. Osim što provodi kvalitetno vrijeme sa djetetom, uključen je u njegov život, probleme i potrebe. On nije ni previše popustljiv ni previše strog. Dosljedan je u svojim zahtjevima i postupcima. Pouzdan je oslonac i dobar uzor, ali nije nepogrešiv i priznaje svoje greške. Kroz djetinjstvo razvija odnos povjerenja i iskrenosti ali zadržava autoritet. Stvara toplu obiteljsku klimu, nježan je, strpljiv i uvijek dostupan. Svoje dijete vidi prvenstveno kao osobu a tek onda kao „svoje dijete“.
Koje su “zamke” u koje roditelji upadaju?
U nastojanju da budemo „najbolji“ najčešće oslobađamo vlastitu djecu poteškoća koje su pred njima. Previše ih štitimo ili radmo stvari umjesto njih. Na taj način šaljemo krivu poruku da oni to ne mogu sami i kočimo njihovo osamostaljivanje i razvoj samopouzdanja. Udovoljavamo željama, a ne zahtjevamo izvršenje obaveza. U nastojanju da ih zaštitimo i olakšamo im, ne pružamo im priliku za samostalnost i dokazivanje.
Neki od nas su popustljivi, neki pretjerano strogi, a neki nedoslijedni u svojim reakcijama. Na taj način zbunjujemo djecu koja opetovano testiraju naše granice i kriterije.
A koje su tajne velikih majstora?
- Roditelji koji su u odgoju složni i dosljedni pružaju svojoj djeci osjećaj sigurnosti. Djeca naime vole imati jasno postavljene granice jer im je mnogo lakše funkcionirati u svijetu s pravilima.
- Roditelji koji svojim dobrim primjerom demonstriraju vrijednosti i kvalitete koje žele razviti kod svoje djece mnogo lakše to i postižu. Djeca najbolje uče imitirajući. Dobar primjer ustrajnosti, dosljednosti, upornosti, truda, marljivosti, odgovornosti. . . vrijedi više od bezbroj lekcija.
- Roditelji koji postavljaju jasne zahtjeve adekvatne dobi djeteta daju priliku svojoj djeci za odgovorno i partnersko ponašanje. Takva djeca razvijaju samopoštovanje i vjeru u svoje sposobnsoti.
- Roditelji koji uče svoju djecu strpljivosti i čekanju, samostalnosti i odgovornosti pripremaju svoju djecu na stvaran život.
- Roditelji koji znaju kritizirati postupke djeteta a ne njega kao osobu razvijaju dijete koje ne sumnja u roditeljsku ljubav.
- Roditelji koji i kad „kažnjavaju“ ne vrijeđaju, omalovažavaju ili pretjerano osuđuju dijete stvaraju samosvjesnu osobu.
- Roditelji koji su strpljivi, dosljedni, imaju razumijevanja i podrška su svom djetetu – su uspješni roditelji.
Autorice teksta:
Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ
Stela Horvat, mag.rehab.educ
