Jasna dozvola da se dijete i majčin ili očev novi partner ne moraju voljeti, ali da je važno da imaju pristojne odnose i jasnu komunikaciju bitno će smanjiti napetost unutar nove obitelji.
Djetetu
nije ništa toliko važno kao odnos s roditeljima. Ono će se tom odnosu pokušati
maksimalno prilagoditi, čuvati ga i braniti. Fizička razdvojenost od roditelja,
kao uslijed brakorazvoda roditelja, kod djeteta će stoga izazvati veliki stres.
Da
bi se navikao na novu okolnost, djetetu može trebati i do dvije godine.
Dugotrajnost prilagodbe ovisi o dobi djeteta, kao i o stupnju razvijene
emocionalne privrženosti s roditeljem koji se odselio. Prilagodbu može dodatno
otežavati djetetovo maštanje o pomirbi roditelja, što može iskazivati
ponašanjem (uzimanjem ruku mame i tate koje potom spaja, crtanjem cjelovite
obitelji u istoj kući i sl.). Ukoliko majka ili otac nađu novog partnera/icu
ubrzo nakon razdvajanja s djetetovim biološkim roditeljem, dijete se tome može
žestoko opirati ne želeći napustiti nadu o ponovnom ujedinjenju roditelja.
Kako
bi se djetetu olakšala prilagodba na novu situaciju važno je postepeno
uvoditi novu odraslu osobu u njegov život vodeći računa o tome koliko djetetu
odgovara da provodi vrijeme s svojim roditeljem i njegovim novim partnerom na
uštrb provođenja vremena samo s roditeljem.
Prema
jednom istraživanju, 80 posto roditelja počinje izlaziti već tijekom prve godine
razdvojenosti od bivšeg supruga/e.
Ako roditelj
ima usputne afere, poželjno je da se prolazni partneri ne upoznaju s djetetom.
Osim potencijalnog konflikta između roditelja i djeteta, seksualna aktivnost
roditelja s prolaznim partnerima, može utjecati na djetetovu percepciju
seksualnosti na način da to doživljava kao normalno ponašanje i da samo ima
izraženije seksualno ponašanje u kasnijoj dobi.
Prihvaćanje novog očevog ili majčinog partnera djetetu može biti
otežano iz nekoliko razloga:
- Zbog odanosti prema svom drugom roditelju koji
nema novog partnera, dijete se može opirati u prihvaćanju nove osobe čak i ako
mu se on/a sviđa; - Ukoliko drugi roditelj koji nema novog partnera
ispituje dijete o novim vezama bivšeg bračnog partnera čime se dijete dodatno
zbunjuje i na (in)direktan način daje na znanje da ne bi trebalo prihvatiti tu
novu osobu; - Ako se djetetove potrebe za roditeljskom pažnjom
i naklonosti pojačaju u prisutnosti novog partnera, a roditelj to ne primjećuje
i ne zadovoljava ih; - Zbog djetetovog maštanja o pomirbi roditelja.
Mnogi
koji se razvedu se ponovno ožene. Kada su djeca u pitanju, poželjno je ne
oženiti se prebrzo nakon razvoda kako bi dijete završilo proces tugovanja zbog
odvajanja od drugog roditelja, ali nije dobro niti da se čeka predugo jer je
kasnije teško mijenjati navike. Zato je najbolje sklopiti novi brak između
dvije i četiri godine nakon razvoda.
Kako
očuh ili pomajka počnu živjeti zajedno s djetetom i njegovim roditeljem, jako
je važno imati nekoliko stvari na umu. Kao prvo, proces zbližavanja i razvoj
privrženosti između djeteta i njegovog očuha ili pomajke može trajati i do
dvije godine. Stoga, kako djetetu tako i pomajki/ očuhu treba dati vremena da
se usklade i potencijalno razviju emocionalnu privrženost.
Poželjno je da se
biološki roditelj djeteta u njihov odnos što manje miješa. Roditelj treba
voditi računa da sačuva dobar odnos s djetetom i s novim partnerom što će lakše
učiniti ukoliko osvijesti da nije odgovoran za kvalitetu odnosa između njegovog
djeteta i novog partnera. Novonastalu situaciju će olakšati i ako roditelj
razgovara s novim partnerom kako on vidi svoju ulogu u novoj obitelji te na
koji način želi postupati. Postizanjem jasnog dogovora tko će preuzeti osnovne
aktivnosti u novom domaćinstvu te ne uključivanjem očuha/pomajke prebrzo u
aktivnosti vezane uz dijete (poput vožnje u školu ili sl.) kao i u odgoj, može
spriječiti potencijalne konflikte unutar obitelji. Nerealna očekivanja
pomajki/očuha da nova obitelj mora odmah biti sretna, da će se brzo uspostaviti
odnosi i sl., mogu otežati sam razvoj odnosa s djetetom.
Roditelj može olakšati prilagodbu djeteta na novu situaciju na nekoliko
načina:
- Dozvoljavanjem djetetu da osjeća prema novom
partneru što god osjeća bez posljedica; - Iskrenim i otvorenim razgovorom s djetetom o
tome što misli o novom partneru bez obzira koliko to roditelja smeta ili čak
boli – dijete ima pravo na sve misli i osjećaje; - Strpljenjem i davanjem prostora i vremena
djetetu da prihvati novu situaciju; - Razgovaranjem s bivšim partnerom da podrži
njegovu novu vezu te da o njoj ne govori negativistički pred djetetom; - Osiguravanjem djetetu vrijeme kada će roditelj
provoditi samo s njim, kao i vrijeme kada će dijete moći provesti u miru
ukoliko ima potrebu za tim; - Tijekom blagdana i godišnjih odmora osobito
voditi računa o djetetovim dotadašnjim navikama. Novi partner i partnerova
obitelj može imati drugačije navike u provođenju tog vremena. Dogovaranje o
rasporedu provođenja vremena izuzetno olakšava da se zadovolje i djetetove i
partnerove potrebe.
Sklapanjem
novog braka i suživota, važno je imati na umu da to ovog puta nije samo brak
između dvije odrasle osobe, već da u tome sudjeluje i dijete. Bez obzira na
prepreke, roditelji imaju mogućnost da postupaju na način da ponovno vjenčanje
prođe glatko te da bude izvor velike radosti i veselja za sve članove nove
obitelji. Ukoliko je roditelj sretan i emocionalno ispunjen u novoj vezi i
ukoliko dijete doživljava novu odraslu osobu kao dragu i simpatičnu osobu koja
ne pokušava preuzeti kontrolu nad njim, nova obitelj može biti izvor
zadovoljstva, optimizma i veselja.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
