Roditeljska je uloga jedna od najljepših u životu, no djeca brzo rastu i zahtijevaju svoja prava te neovisnost. Umjesto da to bude problem, prisjetite se kako je to biti u koži jednog 15-godišnjaka. Razgovor o problemima i uzajamno dogovaranje oko pravila za obje strane, sigurno će pomoći.
Martina ima 16 godina. Kada je bila mlađa imala je dobar odnos s roditeljima, posebno s mamom kojoj se uvijek povjeravala. Danas se njihova komunikacija svodi na vječne rasprave o njezinim izlascima ili o urednosti sobe. S obzirom da Martina ima solidne ocjene u školi, nije joj jasno zašto joj roditelji ne omoguće neograničene izlaske, zašto joj ne daju da živi “svoj život“. Mašta o tome kako će jednog dana otići od kuće i živjeti kako ona želi. Njezini roditelji zgroženi su Martininim prijetnjama da će pobjeći od kuće čim navrši 18, kojima se uglavnom služi kada želi da joj produže izlazak. No, budući da se Martina nekoliko puta vratila kući pijana, roditelji su odlučni u tome da joj izlaske ograniče sve dok ne počne preuzimati odgovornost za svoja ponašanja.
Nekad i sad
Vrijeme u kojem je odrasla većina roditelja adolescenata znatno se razlikuje od današnjice u kojoj za djecu i mlade postoji previše izazova; u kojoj su im dostupni razni sadržaji, mnogi nekvalitetni i neprimjereni za njihovu dob i razvoj, te ih sve češće odvlače u krivim smjerovima. Zabava i slobodno vrijeme mladih najčešće je povezana s večernjim izlascima koji nerijetko započinju tek oko 22.00, 23.00 sata i traju do ranih jutarnjih sati. Za većinu roditelja, večernji izlasci adolescenata su “noćna mora“ i čest uzrok sukoba sa djecom. Ovakvu vrstu izlazaka roditelji teško prihvaćaju i povezuju je s konzumacijom alkohola, pušenjem, korištenjem opojnih droga i slično. No, u isto vrijeme, želja za ovakvom vrstom zabave javlja se kod njihove djece već negdje između 13. i 15. godine, a što je dijete starije to je upornost za tim vidom zabave veća. Da bi “posao“ roditelja bio još teži, tu je i razvojna težnja mladih za neovisnošću i emocionalnim udaljavanjem od roditelja, suprotstavljanjem autoritetima i odbijanjem poštivanja pravila.
Kako zadovoljiti obje strane?
I na kraju se postavlja vječno pitanje roditelja i njihove djece: kako zadovoljiti obje strane i “pomiriti“ želje, potrebe i stavove djece sa stavovima roditelja?
Ono čega moraju biti svjesni svi roditelji, ali i djeca, jest da je prije svega bitno držati se i zakonskog okvira koji nalaže da roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od 16. godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23.00 do 05.00 sati. Bez obzira što oko ovoga ne bi trebalo biti pregovaranja s djetetom, svakako je bitno da roditelji razgovaraju s djetetom (o zakonskom okviru kojega se moraju držati, o prikladnim načinima zabavljanja, prijateljima, društvu, izlascima, opojnim sredstvima i posljedicama konzumiranja) – a ne samo zabranjivati bez razgovora i objašnjenja. U razdoblju adolescencije dijete je prirodno u buntu protiv autoriteta, tako da zabrana bez ikakvog objašnjenja i razloga na njih neće imati učinka te će vjerojatno još gorljivije i upornije “istjerivati svoju pravdu“. Generalno, strategija povećanja pritiska kako bi se mlada osoba prilagodila njihovim pravilima ili pak druga krajnost koja se odnosi na popuštanje i dozvoljavanje da čine što žele nisu dobre i neće usmjeriti dijete na put koji bi željeli.
Dobri temelji su bitni
Na sreću ili žalost, da bi vaš mladi buntovnik ipak usvojio neke vrijednosti koje i sami propagirate, bitni su dobri temelji. Dakle, sve kreće od najranijeg djetinjstva. Ako se “sjetimo“ razgovarati s djetetom i pružati mu podršku tek kada ono počne ispoljavati različite neadekvatne oblike ponašanja, moglo bi se reći da smo prilično zakasnili. Stoga, ukoliko dijete želimo naučiti pravim vrijednostima, ukoliko želimo da ne pribjegava sredstvima kao što su alkohol i cigarete, prvi je korak da preispitamo svoj vrijednosni sustav, razmislimo o tome da li se ono što govorimo djetetu i ono što u realnosti činimo podudara. Primjerice, jesam li ja majka koja govori protiv pušenja a u isto vrijeme i sama pušim? Jesam li ja majka koja promiče poštenje a u isto vrijeme se divi ljudima koji su na nepošten način došli do materijalnih bogatstava?
Koliko odgovornosti toliko slobode
Meni draga krilatica koje se i sama pridržavam u radu s mladima jest “Koliko odgovornosti, toliko slobode“. Drugim riječima, bitna je procjena roditelja u kojim su područjima njihova djeca sposobna sama donositi zrele odluke. Ako se pokaže da je u određenom području zrelo i odgovorno, vjerujem da mu se onda isto tako s povjerenjem može ukazati sloboda. S druge strane, ako pokazuje da je neodgovoran i nezreo, tada mu ne treba omogućiti niti slobodu – i jasno mu dati do znanja iz kojeg razloga. Ako se sjetimo naše Martine s početka priče, u njezinom slučaju reakcija roditelja bila je prvotno omogućavanje izlazaka djevojci koja ima solidne ocjene u školi. No, kako je Martina tijekom tih izlazaka pokazala svojevrsnu neodgovornost te se kući vraćala pod utjecajem alkohola i sa zakašnjenjem, roditelji su joj odlučili uskratiti izlaske. Objasnili su joj da im svojim ponašanjem pokazuje kako očito nije spremna preuzeti odgovornost budući da tijekom izlazaka konzumira alkohol što automatski smanjuje njezinu sposobnost ispravnog prosuđivanja, utječe na njezine procjene i tako se dovodi u opasnost. Jasno su joj dali do znanja da je vole i kada bude bila spremna ponašati se odgovorno i ne ugrožavati svoje zdravlje i život, rado će joj dozvoliti izlaske.
Razgovor kao prevencija problema
U odnosu s djecom vrlo je važna fleksibilnost roditelja. Primjerice, ako vaš 17-godišnjak ima dobre ocjene u školi, marljiv je i pristojan, a s tuluma se vraća na vrijeme, možda ne bi bilo loše razmisliti o njegovom prijedlogu da ga pustite da duže ostane vani. No, ako isti taj mladić kući dolazi pod utjecajem alkohola, sa kašnjenjem od nekoliko sati, a u školi reda jedinice, tada mu treba dati do znanja da odrasla dob sa sobom nosi i niz odgovornosti koje on dosada nije ispunjavao. U svakom slučaju, tolerancija i fleksibilnost u odnosu s mladima su ključne. Razgovor o bilo kojem problemu i uzajamno dogovaranje oko pravila kojih će se pridržavati obje strane, sigurno će pomoći. Roditelj će tako zadržati određenu kontrolu, a mlada osoba očuvati svoju neovisnost te dobiti osjećaj da roditelj na nju gleda kao na odraslu osobu (što im je izuzetno važno).
Postizanje ravnoteže uz pomoć unaprijed dogovorenih pravila
Dobar odnos roditelja i djece u dogovoru oko izlazaka očituje se u pronalaženju ravnoteže između dopuštanja tinejdžerima da zadrže svoju neovisnost i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica. Jasna i unaprijed dogovorena pravila pomažu roditeljima jer ih ne moraju smišljati na brzinu i usput, a mladima jer znaju na čemu su i znaju da su sami sudjelovali u njihovom dogovaranju. Roditeljska uloga vjerojatno je jedna od najljepših, najzahtjevnijih i najkreativnijih uloga u životu. I zato da bi imali dobar odnos sa svojom djecom, nemojte nikada zaboraviti kako je to biti u koži jednog 15-godišnjaka: nemojte nikada i sami prestati biti dijete.
Za stručnjake koji rade s mladima (psihologe, socijalne pedagoge, psihijatre, socijalne radnike, odgajatelje, pedagoge, profesore, defektologe…), kao i roditelje pripremili smo NLP program namijenjen direktnom radu s mladima. Mladi (adolescenti) su specifična populacija te je rad s njima prepun izazova. U Centru Proventus zaključili smo to na temelju vlastitog iskustva. Tehnike NLP-a i nama samima pomogle su u ostvarivanju odnosa povjerenja i razumijevanja, adresiranja pitanja na “pravu adresu”, motiviranja, postavljanja granica toj zanimljivoj, zahtjevnoj, izazovnoj populaciji.
Program Tehnike NLP-a u radu s mladima počinje 8. studenog. Za sve informacije možete se obratiti Kristini na 098 817 417 ili kristina@centarproventus.hr.
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl.
psiholog
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
