Mališani koji su kasnije progovorili u odnosu na druge vršnjake neće imati posljedice u svom kasnijem mentalnom razvoju, pokazalo je najnovije australsko istraživanje.
Ako vaš kikić kasnije progovori od vršnjaka, ne morate se brinuti, savjetuju australski stručnjaci.
Istraživači Sveučilišta Zapadne Australije pratili su djecu koja su kasnije progovorila sve do njihovih tinejdžerskih godina i ustanovili kako oni nisu ništa skloniji sramežljivom, depresivnom ili agresivnom ponašanju u odnosu na njihove vršnjake koji su ranije progovorili.
Praćeno je preko 1400 dvogodišnjaka čiji su roditelji ispunili detaljni upitnik o njihovom govornom razvoju. Prosječno dvogodišnje dijete može reći nekoliko stotina riječi.
Skoro je svaki deseti mališan kasnije progovorio, a njihovi su roditelji “prijavili” najslabije rezultate – 15 posto od prosječnih 310 najčešćih riječi koje su njihovi drugi vršnjaci mogli reći.
Isprva, mališani koji su kanije progovorili imali su u većoj mjeri psihološke probleme: 13 posto takve djece je bilo sramežljivo i manje aktivno usporedno s osam posto vršnjaka koji su ranije počeli govoriti. No ova je razlika nestala do pete godine i nije se kasnije opet pojavila.
Doduše, bitno je obratiti pažnju na govor djece ako ne uhvate ritam s vremenom, jer “perzistirajući govorni deficit može biti povezan s problemima zdravlja mentalne prirode”, savjetuju istraživači.
K. Horvat
