Kao i sva ostala djeca daroviti se pojedinci kroz odrastanje suočavaju s raznim razvojnim izazovima. Razvoj samokontrole, mašte, samopoštovanja, uspostavljanja prijateljskih odnosa, razvoj timske igre i samoprocjenjivanja normalne su faze odrastanja svakog djeteta.
Međutim, upravo zbog svojih iznimnih karakteristika poput emocionalne osjetljivosti, naprednog moralnog razvoja, visokog očekivanja od sebe i drugih, naprednog razvoja misaonih procesa, sposobnosti stvaranja ideja i rješenja, darovita se djeca tijekom razvoja nerijetko suočavaju s nekom vrstom socijalnih ili emocionalnih poteškoća.
Darovita djeca i emocionalno izražavanje
Emocionalno izražavanje darovite djece ne odstupa mnogo od prosjeka. Darovita djeca vrlo rano nauče neverbalni govor tijela i emocije koje ljudi iskazuju glasom, ali kako razumijeti svoje i tuđe osjećaje ovi mališani tek trebaju naučiti. Upravo njihova izrazita osjetljivost u kombinaciji s izraženim intelektom često im to otežava. Kako darovita djeca imaju veliku potrebu za razumijevanjem sadržaja oko i unutar sebe, često će tražiti neku vrstu logike u svojim ili tuđim osjećajima te mogu biti zbunjena na način da nekada imaju suprotne osjećaje ili osjećaje koje ne odgovaraju situaciji.
Napredan intelektualni razvoj omogućuje im uvidjeti nesklad unutar sebe, a spoznaja da su na neki način slični, a opet drugačiji od svojih vršnjaka može im izazvati različite poteškoće. Ponekad se mogu osjećati rastrganima između potrebe za uspjehom i potrebe da se prilagode većini kroz namjerno umanjivanje svojih potencijala. Bitno je djeci naglasiti kako biti drugačiji ne znači ne znači biti ”lošiji”.
Manjak tolerancije može voditi do osjećaja neprihvaćenosti
S druge strane, zbog svoje inteligencije, darovito dijete može postati preautoritativno, previše ”šefovati” te nevoljko slušati mišljenja drugih. Frustracija sobom i drugima te manjak tolerancije spram svojih vršnjaka, braće ili sestara vidno otežava svakodnevno funkcioniranje te može dovesti do osjećaja neprihvaćenosti, osamljenosti, potištenosti, tuge, agresije, zlouporabe sredstava ovisnosti i slično.
Uloga roditelja u odgoju darovitog djeteta nije nimalo laka
Kroz njihovo odrastanje potpora obitelji u prihvaćanju njihove različitosti i formiranja pozitivne slike o sebi vrlo je važna. Usprkos velikom potencijalu kojega nose, darovitoj djeci potrebna je pomoć u usklađivanju misli, osjećaja i ponašanja, korištenju vlastitih snaga, prihvaćanju ograničenja. Formiranje prijateljstva van kruga obitelji još je jedan način osnaživanja darovitog djeteta. Osim druženja s djecom iste kronološe dobi daroviti pojedinci imaju potrebu i za provođenjem vremena s djecom sličnih intelektualnih sposobnosti. Upoznavanjem djece slične sebi umanjuje se osjećaj različitosti te shvaćaju kako djeca slična njima imaju slične teškoće.
Kako bi darovita djeca lakše prihvatila svoje i tuđe posebnosti te time iskoristila svoje potencijale Centar Proventus organizira radionice namijenjene osnaživanju darovite djece. U maloj grupi djeca će kroz igru moći u sigurnoj i otvorenoj atmosferi podijeliti svoja razmišljanja, brige i osjećaje, razumijeti svoje i tuđe emocije te učiti vještine socijalizacije.
Ciklus od ukupno jedanaest radionica (jedna za roditelje i deset za djecu) održavat će se jednom tjedno s početkom u ponedjeljak, 05.10.2015.
Više informacija možete dobiti ako se javite na: tea@centarproventus.hr ili na 091 557 6579
Info: U Centru Proventus radimo individualno, partnersko i grupno savjetovanje i psihoterapiju te edukacije za stručnjake iz područja terapije igrom i transakcijske analize. www.centarproventus.hr
Autor teksta: Jelena Borić, magistra psihologije
Foto: Shutterstock
