Učenje je prirodna potreba proizašla iz znatiželje. Mala djeca uče iz svega što rade. Tada uče na temelju iskustva putem svih svojih osjetila. Igra je njihov spontani način učenja mnogih vještina i znanja. Stoga je igra izuzetno “ozbiljan posao”.
Učenje je prirodna potreba proizašla iz znatiželje. Mala djeca uče iz svega što rade. Tada uče na temelju iskustva putem svih svojih osjetila. Igra je njihov spontani način učenja mnogih vještina i znanja. Stoga je igra izuzetno “ozbiljan posao”. Domovi, plaže, šume, igrališta najbolje su prve “škole” na svijetu a mame i tate najbolji prvi učitelji. Zanimljivo je da djeca 50% sposobnosti za učenje razvijaju u prve četiri godine života, dok se drugih 30% razvija do osme godine života. U tim vitalnim godinama uspostavljaju se putevi na kojima se temelji buduće učenje.
Polaskom u školu učenje može postati zamorno, dosadno, teško i često nailazi na otpor kod djece. Zašto je to tako?
Do škole djeca uče na zabavan, spontan način. Nemaju pritisak ocjena, uče kroz igru i iz interesa. U školi je učenje obaveza i odgovornost. Zahtjeva dobru organizaciju, koncentraciju, samokonrolu, memoriranje. Naučeno se vrednuje te se kroz ocjenu nerijetko procjenjuje i kompletna osoba.
Djeca koja u školi nastave učiti na način kao u vrtičkoj dobi (spontano, iz interesa, kroz igru) neće ostvariti dobar školski uspjeh. Školsko učenje je vještina koju jednako tako treba naučiti.
Savjeti za učenje: Što je potrebno znati?
1. Organizacija
Organizacija vremena, dobra organizacija obaveza, školskih obaveza i izvanškolskih aktivnosti preduvjet su dobrom učenju. Rasporedi školskih sati nisu dovoljni. Potrebno ih je nadopuniti vanškolsim aktivnostima, predvidjeti vrijeme za zadaće, učenje, ali ne zaboraviti niti na vrijeme za igru. Rasporedi mogu biti mjesečni, tjedni i dnevni. Dijete mora imati uvid u njih, redovno ih popunjavati i pridržavati ih se.
2. Koncentracija
Velika je razlika kada se uči koncentrirano ili ne. Koncentracija je također vještina koja se razvija i stječe vježbanjem. Da bi koncentracija bila što bolja potrebno je ometajuće faktore svesti na minimum. Tako je za bolju koncentraciju važno učiti na istom mjestu, urednom pisaćem stolu na kojem se nalaze samo knjige onoga što se uči, bez galame, muzike, televizije, mobitela.
3. Učiti u skladu sa svojim stilom učenja
Za uspješno učenje potrebno je kombinirati čitanje, pisanje, crtanje, slušanje, govor i iskustvo. Ali u kojoj se mjeri osloniti na određene tehnike ovisi o našim jakim stranam. Ovisno o razvijenosti naših opažajnih kanala razlikujemo vizualne, auditivne i motoričke tipove. O tome ovise i tehnike učenja kojima je potrebno poučiti dijete da se služi. Npr, za dijete koji je vizualan tip pri učenju će pomoći korištenje mentalnih ili umnih mapa, dok će kod auditivnog tipa djeteta biti bolje glsno ponavljati, ili mu čitati.
Određivanje, poznavanje i prilagodba vlastitom stilu učenja ključ je uspješnog učenja
4. Pamćenje
Za uspješno učenje potrebna je i dobra moč pamčenja, povezivanja i primjene novih informacija. Sposobnost pamčenja također se može povečati i uvježbati primjenom određenih tehnika. Da naučeno brzo ne ishlapi potrebno ga je vezati uz nešto konkretno
5. Ponavljanje
Ponavljanjem se “cementira” naučeno. Što je češće to bolje. Idealno bi bilo uvijek ponavljati sve kako bi se povezalo gradivo u smislenu cjelinu. Osim što ponavljati teba često, pri ponavljanju treba glasno govoriti i crtati. Na taj način koristimo više senzornih ulaza informacije.
6. Motivacija
“Um nije posuda koju treba napuniti, već vatra koju treba zapaliti” napisao je grčki biograf Plutarh prije 3000 godina. Govori nam da je motivacija izuzetno važna za uspješno učenje. Ukoliko se uči s veseljem, zainteresiranošću, na zabavan način, učenje se odvija mnogo lakše i brže. Dakle, gradivo bi trebali obogatiti zanimljivostima, učiniti ga interesantnim, pretočiti ga u “igru” koliko god je to moguće.
Snažan motivator za učenje je i osjećaj uspjeha. Kada učenici postižu svoje ciljeve, motivirani su za daljnje učenje jer će im to ponovno pružiti osječaj uspjeha. Isto tako učenici koji ne postižu uspjeh sve više gube volju i samopouzdanje. Neuspjeh u učenju stvara stres a iz stresa proizlazi 80% teškoća u učenju.
Instrukcije koje roditelji plaćaju, sati koje sami provode u učenju s djetetom, “štrebanje” informacija napamet,… samo su gašenje požara. Dugotrajnije i puno korisnije je potrošiti vrijeme na učenje o tehnikama učenja i naučiti dijete kako samostalno učiti.
Autorice teksta: Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. rehabilitator
Foto: Shutterstock
