Svakodnevno svjedočimo užurbanom životnom ritmu koji i jednima i drugima ostavlja malo prostora da budu ono što jesu. Roditelju se nameće “obaveza” da dijete uključi na bezbroj aktivnosti (“Pa mora učiti barem jedan, dva, tri strana jezika, ići na sport, u muzičku školu… bolje da je uvijek zaokupljeno nekom obavezom.”) što može dovesti do ovih situacija:
- Djeca nemaju vremena ni prostora za sebe.
- Često su objekt na kojem se provode razni treninzi i tečajevi.
- Neprestano imajući ”organiziran” život takva djeca ni ne znaju što bi kad ništa ne moraju. Rijetko im se to događa.
- Kreativnost i mašta obuzdani su raznim upozorenjima:
- “Nemoj, prolit ćeš! “Nemoj, zmazat ćeš!” “Zašto radiš nered?”)
Toliko se trudite oko svog djeteta... Neprestano ste nad njim, kontorlirate ga, vodite, razvozite. Je li to zaista dobro?
Kako je to radila Pipi?
Svi se sjećamo Pipi Duge Čarape. Divlje, osebujne, tvrdoglave djevojčice koja nam je bila uzor i izazivala naše divljenje kad smo kao mali slušali njenu priču i zamišljali njen život.
Lik Pipi Duge Čarape ujedno je ulijevao strah odraslima u priči. Oni nisu znali kako da se nose s djevojčicom neobuzdana duha i nekonvencionalnog odgoja.
Jednako tako takvo dijete ulijeva strah roditeljima, odgajateljima, učiteljima.
Mnogo je lakše s djecom koja se prilagođavaju predodžbama i zahtjevima svoje okoline.
Ali Pipi je imala bujnu maštu, poduzetnost i hrabrost. Lako se oduševljavala i zanosila. Bila je puna samopouzdanja i vjere u sebe. Odgovorna i savjesna razvila je nevjerojatne potencijale.
Vjerujem da svaki roditelj u konačnici želi imati takvo dijete.
Zato dozvolite djeci da malo više budu kao Pipi Duga Čarapa… jer to se može samo kad si dijete.
