Koliko ste puta uhvatili sebe da u razgovoru sa svojim djetetom imitirate vi njega i koristite njegove nepravilne izraze i riječi?
Činjenica je da odrasli svoj govor spontano prilagođavaju mogućnostima i potrebama djeteta. Činimo to na različite načine – upotrebljavamo kraće rečenice u govoru, oponašamo zvukove ili glasove iz okoline, a osim toga vrlo često im i tepamo. Upravo je tepanje jedan od uzroka koji može dovesti do poremećaja izgovora – dislalija, koji su ujedno i najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece.
Što su uopće poremećaji izgovora ili dislalije?
Dislalijama nazivamo odstupanja u govoru u kojima dijete ili odrasla osoba, zbog različitih uzroka, nije u mogućnosti pravilno izgovoriti neke glasove, međusobno ih miješa i zamjenjuje ili sasvim izostavlja. Razne statistike pokazuju da čak 30 posto predškolaca pokazuje neka odstupanja u govoru.
Uzroci nastanka dislalija
Kako bismo mogli govoriti o prevenciji poremećaja izgovora moramo se za početak upoznati s nekim njenim uzrocima. Na biološke uzroke možemo donekle utjecati prirodnim i savjesnim ponašanjem buduće majke prije i za vrijeme trudnoće (pravilna prehrana, dovoljno kretanja, izbacivanje štetnih navika i dr.). Ipak, uočavanjem nepravilnosti na vrijeme možemo pridonijeti što boljoj prevenciji poremećaja izgovora.
1. Nepravilnosti u anatomskoj građi i pokretljivosti:
-
nepravilan zagriz (preveliki razmak između gornjih i donjih zubića) - prekratka podjezična vezica ili frenulum (uzrokuje smanjenu pokretljivost jezika)
- preveliki ili premali jezik
- nepravilnosti zubiju
- visoko nepce, rascjepi nepca
2. Opća nespretnost govornih organa uzrokovana neurološkim smetnjama: Na primjer, ako dijete nije u mogućnosti držati jezik u određenom položaju ili s njime prelaziti iz jednog pokreta u drugi.
3. Nerazvijen ili nedovoljno razvijen fonematski sluh (specifičan sluh pomoću kojega raspoznajemo i razlikujemo glasove unutar riječi): Na primjer, dijete u riječima “zebra”, “žaba”, “koza”, “ruža” svaki put čuje i prepoznaje glas “ž” iz razloga što fonematski sluh ne percipira fine male razlike između sličnih glasova kao što su “z” i “ž”.
Osim bioloških uzroka postoje i mnogi, grubo rečeno, sociološki uzroci poremećaja izgovora. Na ove uzroke imamo mnogo veći utjecaj.
4. Način obraćanja djetetu i roditeljski zahtjevi:
- prilagođavanje dječjem govoru (tepanje) daje djetetu pogrešan govorni uzor te koči razvijanje ispravnog izgovora
- pretjerana očekivanja i zahtjevi roditelja za pravilan izgovor kada dijete za njega još nije spremno mogu dovesti ne samo do nepravilnog izgovora već i do mucanja
5. Loš govorni uzor:
- ako dijete većinu vremena komunicira s mlađom djecom oponašat će njihov nepravilan izgovor
- nepravilan izgovor glasova jednog od članova uže obitelji može utjecati na djetetovo nepravilno izgovaranje glasova, no tada je važno da dijete čuje i pravilan izgovor kako bi ih mogao usporediti i odabrati onaj pravilan način izgovaranja pojedinih glasova
6. Emocionalni sukobi:
- najčešće se javljaju u obliku vraćanja djetetovog govora na neku mlađu izgovornu fazu (vraćanje infantilnom govoru), a uzroci mogu biti razni: rođenje novog djeteta, razvod roditelja, sukobi u obitelji ili smrt bliske osobe.
Kako roditelji mogu utjecati na prevenciju poremećaja izgovora pročitajte za 14 dana.
Autorica teksta:
Stella Rožman, prof. logoped
Opširnije o autoricama Kabineta Korneo, njihovim uslugama i razvojnim programima možete
pročitati na Korneo.hr ili im možete postaviti pitanje u
našoj rubrici Halo
doktore.
