Reem Raouda, stručnjakinja za dječju emocionalnu sigurnost, objašnjava kako roditelji mogu pomoći djeci da se smire, osjete sigurnost i nauče regulirati emocije bez kazni ili prijetnji.
Svako dijete ponekad doživi napadaj bijesa. U tim trenucima, kako ističe Reem Raouda, stručnjakinja za dječju emocionalnu sigurnost i svjesno roditeljstvo, logika i predavanja jednostavno ne pomažu. Istraživanja i iskustvo s više od 200 djece i stotinama obitelji, piše za CNBC, otkrili su jednu važnu stvar: napadaji bijesa nisu znak neposluha.
– Zašto? Tijekom emocionalnog preopterećenja, prednji korteks djeteta, odnosno dio mozga zadužen za razmišljanje i jezik, praktički prestaje raditi. Zato fraze poput „upotrijebi riječi“ često ne djeluju dok dijete vrišti i plače – napominje Raouda.
U tim trenucima, dodaje, ono što dijete zaista treba je povezanost i osjećaj sigurnosti. Stoga Raouda ističe sedam fraza koje djeluju poput „čarolije“ jer smiruju živčani sustav, vraćaju osjećaj sigurnosti i uče dijete emocionalnoj regulaciji, vještini koja stoji iza otpornosti i samopouzdanja.
1. Ne govorite ništa
Kad dijete doživi napadaj bijesa, prirodan je instinkt da ga odmah zaustavite. Želite da prestane vrištati, da suze nestanu i kaos prođe.
– Često počnemo govoriti: „Smiri se“, „Upotrijebi riječi“, „Reci mi što nije u redu“. Međutim, ponekad je najbolji način da napadaj prestane šutnja. Kad je dijete u punom stresu, svaka dodatna riječ može djelovati poput kisika na vatru. Njihov „misleći mozak“ je isključen i riječi jednostavno ne dopiru. No vaš miran živčani sustav može ih doseći odmah – ističe.
Sjednite blizu, dodaje, ostanite opušteni i ne govorite ništa – time zapravo šaljete poruku: „Sigurno si i mogu ovo podnijeti.“ Kada se disanje uspori i vrhunac prođe, vaše riječi mogu početi dopirati.
2. „Tu sam.“
Ova kratka fraza djeluje poput sigurnosnog pojasa. Ne prijetite kaznama, ne pokušavate raspravljati, ne okrećete leđa. Samo ste prisutni i time dijete vraćate u osjećaj povezanosti.
Napadaj bijesa često pokreće primarni strah: „Jesam li još voljen kad nisam pod kontrolom?“ Vaša mirna prisutnost odmah odgovara na to pitanje. Povezanost regulira stres brže nego bilo kakva korekcija, a emocionalna sigurnost smiruje tijelo.
3. „Ovaj osjećaj je stvarno velik, ha?“
Umjesto da umanjujete emocije ili požurujete dijete, ova fraza priznaje veličinu osjećaja. Pomaže mu da shvati što se događa u njemu, umjesto da bude preplavljeno emocijama. Priznavanje aktivira umirujuće puteve u mozgu. Kada se dijete osjeća viđenim, tijelo mu otpušta napetost. To je prvi korak prema emocionalnoj svijesti.
4. „U redu je osjećati ljutnju. Nije u redu udariti.“
Roditelji često balansiraju između prevelike popustljivosti i preoštre discipline. Ova fraza pronalazi ravnotežu: odvojite emociju od ponašanja i priznajte osjećaj, dok istovremeno postavljate granicu. Dosljedne granice, u kombinaciji s prihvaćanjem emocija, pomažu razviti kontrolu impulsa – temelj samodiscipline.
5. „Hajdemo zajedno napraviti pauzu.“
Ponekad „vrijeme unutra“ djeluje bolje od „vrijeme vani“. Ova fraza uči dijete kako se regulirati uz vašu pomoć. Pozovite ga da sjedne, diše ili jednostavno bude mirno dok “oluja” ne prođe. Blizina vraća osjećaj sigurnosti brže nego izolacija.
Kad je dijete emocionalno neuravnoteženo, potrebno mu je da vaš živčani sustav pomaže u regulaciji njegovog. Vaš mir je zarazan.
6. „Vidim koliko si to želio.“
Ova fraza priznaje emociju koja stoji iza djetetovog ponašanja: razočaranje, frustraciju ili želju. Kad se dijete osjeća viđenim, ne mora nastaviti vrištati da bi dokazalo da su njegovi osjećaji stvarni.
Priznavanje smiruje mozak. Kada se dijete osjeća shvaćenim, njegov živčani sustav počinje se smirivati – i napadaj bijesa završava prirodno, bez kazni ili nagrada.
7. „Možeš biti ljut, a ja ću te i dalje voljeti.“
Bezuvjetna sigurnost je ono što djetetu najviše treba. Napadaji bijesa često testiraju neizgovoreno pitanje: „Hoćeš li me i dalje voljeti kad nisam ljubazan?“
Ova fraza jasno odgovara na to pitanje i uči dijete emocionalnoj sigurnosti za cijeli život. Također mijenja reakciju srama – djeca uče da ljubav nije povučena zbog nesavršenosti, a to je početak osjećaja vlastite vrijednosti.
(Ordinacija.hr)
