Disocijalni poremećaj ličnosti se još zove antisocijalni, a stariji nazivi se doživljavaju pejorativno pa se više ne upotrebljavaju.
Prefiks DIS ili ANTI u nazivu označava osnovno držanje takvog pojedinca u odnosu na socium (društvo), a to je odvojenost ili suprotnost.
Najviše se tu misli na načine shvaćanja moralnih zabrana u društvu i izražavanje emocija.
Za istaknuti je da je taj kao i drugi poremećaji ličnosti dijagnostički konstrukt vezan uz pojavnost, a to su simptomi i znaci, a ne uz uzročnost takvog stanja. Prirodna znatiželja društva, kad se radi o počiniteljima teških zločina, kao da ide s pitanjem “zašto?”, a dijagnozom koja opisuje psihičko stanje pacijenta/počinitelja nismo u mogućnosti na to pitanje preciznije odgovoriti, već tu govorimo o okolnostima.
Postoji nešto veća vjerojatnost da će zločin učiniti netko s takvim poremećajem no ne treba poistovjećivati poremećaj ličnosti ili spominjani manjak empatije sa spremnošću na zločin.
U svakom se slučaju zato uključuju i vještaci kako bi, poštujući specifičnosti pojedinca, pružili pomoć u sudskom procesu. Slično je i s liječenjem takvog poremećaja, teško je, a da bi bilo uspješno ono je uvijek individualno prilagođeno; često je upravo manjkava motivacija pacijenta glavna prepreka, a mogućnost postoji da se vanjskim, obiteljskim ili sudskim mjerama pacijenta privoli liječenju.
Agresivan i bezobrazan stav prema roditeljima u adolescenciji – psihijatar savjetuje kako postupiti
Foto: Shutterstock
