Jelena Radan poznata je i priznata hrvatska glazbenica koja se posebno izdvaja izvođenjem fada, rijetkog žanra u našim krajevima. Jelenu smo pozvali u našu redakciju, gdje nam je bila dragi gost, a zanimalo nas je kako to da je odabrala glazbu za svoj životni put, zašto se vezala za fado, otkud suradnja s grupom Meritas, ima li tremu pred koncerte? Trudili smo se saznati što više informacija vezano za skorašnji koncert u Klovićevim dvorima, a Jelena nije bila škrta na informacijama. Saznajte iz prve ruke!
Nakon što je objavila samostalni album “Nije kraj” 2003. godine, te live album fada “Moja potraga za fadom” 2005., a
početkom listopada 2006. najnoviji album “Novi dan”, te DVD
Fado na Peristilu 2007., u pripremi je koncert koji je najava njenog novog
albuma. Susret je radni naziv Jeleninog trećeg studijskog albuma, a koji
je okosnica koncertnog programa Triptih – Susret, koji će po prvi puta predstaviti
upravo u sklopu Zagrebačkih ljetnih večeri, u četvrtak, 7. srpnja 2011, s
početkom u 21 sat, u atriju Galerije Klovićevi dvori.
Doživljavate li
glazbu kao posao, je li se ponekad teško time baviti?
Jelena Radan često čita portal ordinacija.hr
Shvaćam glazbu kao
moj poziv! Sa sedamnaest sam se počela baviti glazbom. Tada je bio moj prvi
ozbiljniji angažman, počela sam pjevati u svom prvom bendu. Osvijestila sam da
je to nešto što sam htjela raditi i što hoću raditi. Glazba nije nešto što
možeš doživjeti kao posao, nju moraš voljeti, živjeti, ja kroz glazbu živim i u
svoje slobodno vrijeme. Ako već ne slušam nešto, cijeli dan pišem o glazbi,
stvaram ideje o mogućim instrumentima, u glavi stvaram viziju koncerta… Volim
red u svemu tome! Imam neiscrpan izvor ideja i ne vidim kraja ovom pozivu, ne
bih ga mogla zamijeniti ničim drugim.
Osim ovoga, jeste li ikada imali i neki drugi poziv?
Jesam, pisanje
proze! Dok to pišem osjećam se lijepo i životno, slično kao kada sam u glazbi.
Napisala sam dječju priču s dramaturginjom Lanom Bitenc koja se predstavila na manifestaciji Zemlja bez granica
u Osijeku. Kada bilo što radim, moram imati osjećaj da je to OK i
da je to što radim dobro. Ako to osjetim, ako meni odgovara, znam da radim
pravu stvar. Takav način pisanja se počeo spajati s glazbom, razmišljam i o
mjuziklu…
Uz ime Jelene Radan
veže se fado… Zašto ste se odlučili baš za tu vrstu glazbe?
Čudno, da, obzirom
da nikada nisam imala nikakve veze s Portugalom i fadom, a i nikada nisam bila
pretjerano sklona etno varijantama. No, prije jedanaest godina se dogodilo
nešto čarobno, osjetila sam ga kao dio mene, zaljubila sam se u to nešto tugaljivo,
nostalgično, lagano bolno, dramatično. Osjetila sam da postoji plodno tlo u
meni za tu vrstu glazbe. U Hrvatskoj ga nitko ga do tada nije izvodio i ljudima
je to bilo neobično. Ja volim izazivati, napraviti nešto što se od mene ne
očekuje, ali s fadom nije bilo teško, publika ga je jako lijepo prihvatila. S
koncertima fada sam počela 2005. godine i s tom sam pričom prošla puno lijepih
mjesta, upoznala ljude koji znaju o fadu više od mene, naučila i učim portugalski
jezik. Prvi put kada sam
zapjevala fado, došli su ljudi koji vole tu glazbu, bili su radoznali i
skeptični, ali bilo je lijepo prihvaćeno. Uglavnom su to bile prekrasne
reakcije, ljudi su mi prilazili, komentirali – ja sam učila o fadu kroz njih, a
oni su fado doživljavali kroz mene. Fado je jednostavno
dio mene, ali sada je malo vrijeme za autorsku glazbu…
Imate li tremu na
koncertima? Ili ona nestane nakon prvih par koncerata?
Trema uvijek
ostaje, ne znaš kako će doći i u kojem obliku. Smatram da kada čovjek ima tremu
da mu je i stalo. Kod mene trema najčešće krene dan prije ili netom prije
koncerta kada vidim kako ljudi dolaze. Znam da su platili karte, da su došli
zbog mene i moje glazbe i osjećam veliku odgovornost. Ne smatram tragedijom ako
se nekom ne svidi moje pjevanje ili moj nastup. Iako to pogađa ego, narasla sam
u tom razmišljanju. Najviše mi se javlja trema od nepoznatog, uvijek se može
nešto dogoditi s glasom, s nekim instrumentom, može pasti kiša ili se pojaviti
neka druga neočekivana situacija. To mi onda postavi poseban izazov pa se
potrudim od toga napraviti poseban koncert. Ipak, trudim se biti i flegmatična.
Prvenstveno moram dopustiti da meni bude gušt kako bih prenijela te emocije na
publiku. No, nikada nemam onu ružnu tremu kada si svjestan da se nisi pripremio
kako treba! Trudim se da se to nikada ne dogodi.
Suradnja s grupom Meritas
traje godinama, kako je zapravo došlo do te suradnje i zašto baš s njima?
Da, suradnja je
intenzivna i traje već duži niz godina. Prije nego što je izašao moj prvi album
Nije kraj 2003. godine, poznavala sam puno ljudi, puno glazbenika, ali nisam
nikada s nikim radila. Iako poštujem svačiji rad, bilo je malo ljudi i malo
autora s kojima sam surađivala. Kada sam srela Meritasice, to sam jednostavno
osjetila, nazvala sam ih i krenula s njima u suradnju koja se pretvorila u
prijateljstvo. Puno sam naučila od njih, one imaju detaljan pristup glazbi,
žive za nju. Od tada do danas imamo puno uspješnih zajedničkih projekata, a
njima sam itekako zahvalna za moju glazbu.
Koncert Triptih-Susret,
koji ćeš održati 7. srpnja u Klovićevim dvorima, pomalo je neobičan, traje
cijeli dan – tko je osmislio koncept, dao ideju?
Ideja se slaže
dvije godine. Računala sam na svoju strast i inspiraciju, odlučila sam da se s ovim
albumom treba dogoditi nešto novo, da trebam odrasti. Radi se o susretu
djevojčice i žene u meni. Imala sam viziju u kojoj se one doslovno susreću, a
taj susret znači pomirenje te male djevojčice i odrasle žene u meni, da je
dozvoljeno da su obje tu u danom momentu. To su psihološki momenti, najintimnija
razmišljanja koja sam prenosila svim tekstopiscima kako bi se napravila
platforma na temelju koje su se pisali tekstovi. Na tu ideju i ideju
tri dijela, nadovezala se ideja Borisa Sekulića (koji je i vizualno oblikovao
prostor pozornice) o konceptu Dana.
Koncert se sastoji od tri dijela
– jutro, dan i večer. Jutro je prvi dio, to je novi autorski materijal kojega
su napisale Meri i Anita i koji se nikada nije nigdje izvodio i još nije
napravljen album, bit će gotov tek na jesen. Drugi dio koncerta, dan, pjevat ću
sa svojim najbližima. Tu će biti moj brat uz kojega sam prvi puta čula zvukove
gitare, izvest ćemo pjesmu koja nam oboma puno znači. Osim njega, u tom dijelu
koncerta nastupat će i Anita i Meri, a mogao bi se tu naći još jedan ili dva
gosta. Večer, tj. treći dio koncerta posvećen je naravno fadu, bez njega ništa!
Sva će se ova tri
dijela koncerta i vizualno osjetiti na sceni. Cilj mi je
prenijeti publici najintimniju priču. Nakon ovog koncerta ne možeš me bolje
upoznati, tu sam najranjivija. U ta tri dijela ću pokušati sažeti sve što meni
znači u glazbi. Tekstovi za pjesme su pisani na engleskom, francuskom i
hrvatskom jeziku. Dakako, ostavljam si prostora za improvizaciju iako stalno
imamo probe. Album će se svirati uživo da se dobije prizvuk uličnog, kojega
jako volim. Ponosna sam i na glazbenike s kojima prvi puta surađujem. Nikada
nisam imala kontrabas, harmoniku, violinu, a sada je sve tu. Strašno se veselim
i jako sam uzbuđena oko ovog koncerta. Ovo mi je nešto novo, izazov kojeg
obožavam!
Imate li vremena u
tako užurbanom načinu života posvetiti se zdravoj prehrani, vježbanju?
Hrana mi je jako
bitna. Nisam rob dijetama, ali mislim o tome što jedem, iako si ponekad
dozvolim čokoladu, sladoled ili neku drugu slasticu. Dan uglavnom počinjem
žitaricama. Kako su moji iz Dalmacije, a tamo se jede isključivo zdrava hrana,
najviše volim pojesti varivo, povrće, ribu…
Definitivno vjerujem da je u zdravom tijelu zdrav duh, mislim da je
važno što unosiš u tijelo, ravnoteža je važna u svemu, pa tako i u hrani.
Cijeli se život bavim nekom vrstom sporta – trčim, idem u teretanu, na aerobik,
vježbam yogu, no najviše volim biti na svježem zraku. Tako se često dogodi da
negdje ostavim auto i pođem pješice, da ne koristim liftove već stepenicama
dođem do cilja, a sve u želji da se što više krećem. Uvijek ću radije izabrati
maminu kuhinju nego neku pizzu ili bilo što od brze hrane. No, zbog
puno obaveza, ponekad se dogodi upravo suprotno!
Jeleni Radan želimo
puno uspjeha u ovom poslu kojim se s velikom ljubavlju i žarom bavi. Svakako ćemo
prisustvovati skorašnjem koncertu i truditi se kroz njega upoznati Jelenu. Jer, kako ona kaže, na koncertima je najranjivija! Dolazite
i vi?
Ivana Grbavac
