Potreba za hranom, kao i potreba za vodom, snom, kisikom i seksualnosti je primarna fiziološka potreba koja drži naš organizam na životu. Potrebu za hranom prati osjećaj gladi. Kada ne bismo osjećali glad, ne bismo imali potrebu jesti te bi time ugrozili vlastitu egzistenciju.
Iz toga proizlazi jednostavna računica – kada našem organizmu ponestane hrane, javlja se osjećaj gladi koji potom zadovoljimo kroz unos različitih nutrijenata. No, je li zaista sve tako jednostavno?
Još samo jedan kolačić…
Koliko su emocije i hrana povezani naučili smo već u ranoj dobi. Zadovoljenje potrebe za hranom prati osjećaj sitosti, ugode, zadovoljstva i opuštenosti. Novorođenčad imaju prirođenu sposobnost reguliranja unosa hrane. Oni znaju koliko im je hrane potrebno te prestaju jesti kada osjete da su unijeli dovoljnu količinu kalorija.
U odrasloj dobi uobičajeno je da većina ljudi ima hranu koju voli konzumirati u većim količinama nego li im je uistinu potrebna. To smo skoro svi imali priliku iskusiti dok smo siti posezali za “još samo jednim kolačićem“ ili “samo još par zalogaja hrskavog čipsa“! Kada se onda gubi sposobnost intuitivne samoregulacije unosa hrane? Kroz život se susrećemo s raznim izazovima, sve većom odgovornosti dok pritisci okoline postaju sve veći. Osjećaje ugode i opuštenosti koji proizlaze iz osjećaja sitosti pružaju nam brzu utjehu u nošenju s negativnim emocijama kao što su ljutnja, nesigurnost, strah, napetost, stid. Svjesne ili nesvjesne, negativne emocije motiviraju nas na suvišno uzimanje hrane u nadi da ćemo se zbog te hrane osjećati bolje, sretnije i energičnije.
8 “simptoma” emocionalne gladi
Kako onda prepoznati jesmo li uistinu gladni ili smo pod utjecajem određenih emocionalnih stanja? Dr. Doreen Virtue navodi osam značajki emocionalne gladi:
Javlja se naglo – Za razliku od tjelesne gladi gdje tijelo postupno šalje signale da je vrijeme za jelo, emocionalna glad dolazi odjednom. U jednom trenutku razmišljamo o dnevnim obavezama, a u sljedećem smo već pregladnjeli.
Usredotočena je na specifičnu hranu – različiti ljudi imaju različite prehrambene navike, no one su prilagodljive ako se nađemo u situaciji da nam ”poznata” hrana nije dostupna. Emocionalna glad je usmjerena prema točno određenoj namirnici – čokoladi, specifičnoj vrsti keksa, zapečenim sirom i sl. Ukoliko primijetite da ste ”gladni” samo za tom namirnicom vjerojatno je u pitanju emocionalna glad.
- Događa se ”iznad vrata” – Emocionalna žudnja proizlazi iz uma, po glavi nam se vrte misli o željenoj hrani, naša usta žele okusiti određene okuse. Tjelesna glad proizlazi iz želuca. Prvi znak gladi obično je kruljenje u želucu te, ako se ne zadovolji potreba, može doći do veće fizičke nelagode, nedostatka energije i boli u želucu.
Neodgodiva je – Želja da se trenutačno zadovolji potreba za određenom vrstom hrane. Želimo jesti odmah, bez odgode!
Povezana je s uznemirujućom emocijom – Najčešće se javlja dok smo pod utjecajem neugodnih emocija, pod stresom, napeti, uznemireni. Tjelesna glad javlja se iz tjelesne potrebe jer je prošlo određeno vrijeme od zadnjeg obroka.
Obuhvaća automatsko ili odsutno konzumiranje hrane – Za razliku od svjesnog konzumiranja hrane, uživanja u okusu, reguliranju količine, koja je tipična za tjelesnu glad kod emocionalne gladi možemo osjećati kao da netko drugi stavlja hranu na naš tanjur ili tek naknadno primijetimo da smo pojeli mnogo veću količinu hrane nego što smo imali namjeru.
Ne jenjava čak ni kada je tijelo sito – čim je u tijelo unešeno dovoljno kalorija javlja se osjećaj sitosti, razina energije se diže te tijelo može neometano funkcionirati sljedećih par sati. Temelj emocionalne gladi je želja za prikrivanjem neugodnih emocija te nastavljamo konzumirati hranu iako osjećamo sitost a želudac nas već boli od prenatrpanosti.
Potiče krivnju zbog konzumiranja hrane – emocionalno prejedanje samo je po sebi paradoks – jedemo kako bi se osjećali bolje, a kada zadovoljimo tu potrebu osjećamo se krivim, kritiziramo se, dajemo razna obećanja (više ću vježbati, preskakati obroke i sl.).
Ako ste iskusili emocionalnu glad znate koliko ta žudnja može biti snažna. Samokontrola u takvim situacijama nije nimalo lagana. Prvi korak je svakako prepoznavanje da se ne radi o tjelesnoj potrebi, već o emocionalnoj želji koja nam se javlja kako bismo se umirili. U tom trenutku ne posežite za željenom namirnicom, uzmite si vremena i zapitajte se koja je emocija u pozadini vaše želje, možda ćete se iznenaditi odgovorom.
Autorica članka: Jelena Borić, magistra psihologije, Centar Proventus
Foto: shutterstock
