Kada sam upisivala fakultet psihologije znala sam da želim raditi s ljudima, razumjeti njihovo ponašanje i pomoći im da svoj život poboljšaju.
Iako ovo nije jedino područje kojim se psihologija bavi, velik broj ljudi psihologe poistovjećuje s „pomagačima“ koji razgovaraju s ljudima i tako im pomažu da se lakše nose sa svakodnevnicom. Iako gajim veliku ljubav prema psihologiji, smatram da bi bilo korisno znati da psiholozi nisu jedini koji mogu pomoći pa bi se kratko osvrnula na distinkciju između tri različite struke: psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.
Psihijatar/psiholog/psihoterapeut
Psihijatar je liječnik sa završenim medicinskim fakultetom i specijalizacijom iz psihijatrije. Psihijatar je osoba koja jedina od ove tri struke može propisivati lijekove, pa ukoliko imate probleme za koje procjenjujete da vam razgovor nije dovoljan tada je neophodno obratiti se psihijatru.
Ako niste zadovoljni svojim životom, postoje stvari koje možete poduzeti – evo i kako
Psiholog je osoba sa završenim fakultetom psihologije i koja tijekom svog obrazovanja dobiva određena znanja o ljudskom ponašanju kao i o savjetovanju ljudi u svrhu povećanja kvalitete života.
Psihoterapeut je osoba koja nakon završenog fakulteta ima dodatno obrazovanje iz područja psihoterapije u prosječnom trajanju od 4 godine a svrha istoga je pomoć osobi da dublje razumije vlastite psihološke poteškoće i stekne znanja i vještine kojima mijenja svoj dotadašnji način razmišljanja i funkcioniranja. Postoje različiti psihoterapijski pravci i ovisno o kojemu se radi različite su metode i tehnike, no svi imaju isti cilj: a to je pomoć u promjeni i odbacivanju onoga što vas u životu ograničava. Psihoterapeutom, uz dodatnu izobrazbu, mogu postati i psihijatar i psiholog ali i druge struke.
Zašto je dobro brinuti o mentalnom zdravlju
Kada se radi o tjelesnom zdravlju većina nas automatski kontaktira svog liječnika. Ako procjenjujemo da nam tableta protiv bolova ne pomaže ili da s njom nismo riješili uzrok naših problema, bez ikakve zadrške ćemo svoje brige podijeliti s liječnikom kako nam se stanje ne bi pogoršalo. No, kada je u slučaju psihičko zdravlje, velik broj ljudi je sklon potiskivati probleme uz nadu da će oni samoinicijativno proći. Neki problemi zaista postanu manji kada ljudi zatraže podršku bliskih osoba i podijele svoje probleme s njima. No, nemaju svi taj krug bliskih ljudi a ponekada to ne pomaže ili netko ne želi određene stvari dijeliti s bliskima. Kako ni određene fizičke poteškoće ne prolaze same od sebe (npr. za određene bakterijske infekcije je neophodan antibiotik i ukoliko ga osoba ne primi jedino što se može dogoditi jest da infekcija napreduje), tako ni određene psihičke poteškoće ne možemo „gurnuti pod tepih“ i očekivati da ta hrpa ispod tepiha svakim danom neće postajati sve veća i veća dok nas u konačnici ne preraste. Ovo je samo slikovito izražavanje kako bi si mogli predočiti što se događa s nama kada izazovi s kojima se nosimo prerastu naše kapacitete: jednostavno se javlja osjećaj kao da zaista više ništa ne možemo. Iako ni onda nije kasno potražiti pomoć, moja preporuka bi uvijek bila da već na prve simptome konzultirate stručnjaka – baš kao što bi učinili da se radi o fizičkom zdravlju.
Kao što vodimo brigu o svom tijelu, tako bi trebali održavati i određenu mentalnu higijenu i brinuti o tome u kakvom je stanju naša psiha: kako smo sami sa sobom, kako smo u odnosu na druge ljude i svijet koji nas okružuje.
Kako stručnjaci mogu pomoći?
Iako ni jedan od ona tri gore spomenuta stručnjaka ne može dati konkretan recept i savjet, mogu vam pomoći da osvijestite obrasce koji ne vode vaš život u željenom smjeru. Što to točno znači? Ako ste primjerice primjetili da vas ljudi iskorištavaju jer ih ne znate odbiti i činite sve što drugi od vas traže, možda bi željeli da se drugi prema vama ponašaju drugačije. To, nažalost, nije moguće. Još uvijek ne postoji struka koja vam može pomoći u tome da utječete na ponašanje drugih ljudi. Ali, postoje struke koje vam mogu pomoći da osvijestite svoj problem i potom utječete na promjenu vlastitog ponašanja.
Ako ne odbijate druge i osjećate se loše zbog toga što ne dobijete zauzvrat isto (a u isto vrijeme možda ni ne tražite već čekate da drugi prepoznaju da bi bilo u redu da vrate uslugu), tada je jedini način da počnete odbijati druge kada nešto ne želite učiniti, te tražiti od drugih za sebe kada vam je važno. To ponekad može biti jako teško, posebno ako ste rasli s porukama da „nije pristojno odbiti“ ili da „ne smiješ tražiti jer je to bahato“ itd.
Mi uglavnom funkcioniramo po usvojenim obrascima kojih se držimo kao da smo na autopilotu. Kod stručnjaka taj autopilot se malo po malo isključuje kako bi osoba dobila opciju izbora: izbora da u određenom trenutku funkcionira u jednom smjeru, a u drugom trenutku u nekom drugom smjeru, ovisno o situaciji u kojoj se nalazi.
Kada nas autopiloti ograničavaju
Uzmimo za primjer da se godinama nalazite u odnosu koji za vas nije zadovoljavajući i gdje konstantno doživljavate poniženja i neprihvaćanje druge strane. Ako se radi o bliskom, krvnom odnosu, to može biti dodatni otegotni faktor. Ukoliko još živite u kulturi gdje nije ok prekidati odnos s ljudima koji su nam u srodstvu te ste i sami rasli s porukom da je „obitelj svetinja“, možete se osjećati zbunjeno i frustrirano. Ako je „obitelj svetinja“ a vi od te iste obitelji doživljavate poniženje, neprihvaćanje i svakim kontaktom dodatno (re)traumatiziranje, slijepo držanje usvojenih obrazaca ponašanja vas sigurno ne vodi u sreću. Puštanje autopilota da odradi svoje do slijetanja vrlo vjerojatno vodi do pada aviona. Drugim riječima, ostajanje na isti način u tom odnosu za osobu može biti vrlo štetno i ograničavajuće za njezino psihičko zdravlje i dobrobit a može se proširiti i na druge aspekte njezina života (poslovni, ljubavni, prijateljski). Ako redovito dobivate poruke da niste važni, da niste dovoljno dobri, da ne valjate takvi kakvi jeste – pitam se kako je moguće pored svih tih konstantnih poruka voditi sretan i ispunjen život? Za to čak ne moramo ni biti stručni da bi zaključili isto. No, ono što je dobro jest da se autopiloti zaista mogu isključiti i da osoba ne mora odabrati nastaviti ići istim putem. Može odabrati svoj put, put koji će je voditi na destinaciju gdje želi biti a ne onu gdje su joj drugi preodredili. Jer u konačnici, vi ste ti koji živite svoj život a ne drugi.
Ovo je samo jedan od primjera autopilota koji nas u životu može ograničavati a u svom radu sam se susrela s bezbroj njih. Ponekada ljudi po prvi put u životu u svojoj zrelijoj dobi u mojoj sobi dobiju dozvolu da je ok pogriješiti, da to ne znači da ne valjaju; ili prvi put čuju da je ok da se roditelj koji pogriješi ispriča djetetu; ili pak dobiju potvrdu da su ok takvi kakvi jesu i da je ok htjeti u svojoj okolini imati ljude koji će ih prihvaćati… Koliko god to bilo tužno u isto vrijeme je i divno jer znači da prostora za promjenu, a onda i sreću, uvijek ima.
Ne trebamo sve sami
Pomagačke struke postoje s razlogom baš kao što u medicini postoje različite specijalizacije s razlogom. Činjenica je da ne možemo uvijek pomoći sami sebi i da nemamo (niti bi trebali imati) uvijek potrebna znanja da si pomognemo. Kada se radi o nama samima u pravilu smo subjektivni i zato je dobro pored sebe imati objektivnu osobu koja će biti na vašoj strani i pomoći vam da se suočite sa svim boljkama koja vas ograničavaju u životu. Osobu koja će vam pružiti utjehu, vjerovati u vas, potaknuti vas na promjene koje možda neće biti lake ali su u isto vrijeme nužne da odaberete onu pistu koja vodi na neko lijepo mjesto. A tko ne želi biti na lijepom mjestu koje je sam sebi odabrao za destinaciju?
Usamljenost može znatno skratiti život: Kako izgraditi i održati dobre odnose u obitelji?
Foto: Shutterstock
